Psihofizika je podpodručje psihologije koje se bavi odnosom između fizičkih podražaja i subjektivnih odgovora, ili percepcija. Pojam “psihofizika” skovao je osnivač polja, Gustav Theodor Fechner, 1860. Raniji znanstvenici, uključujući njemačkog fiziologa Ernsta Heinricha Webera i srednjovjekovnog znanstvenika Alhazena, provodili su slične eksperimente, iako polje nije bilo jasno definirano sve do Fechnerovog rada. Eksperimenti se mogu usredotočiti na bilo koji senzorni sustav: sluh, okus, dodir, miris ili vid.
Objektivno mjerljivi podražaji koriste se u psihofizičkim eksperimentima, kao što su svjetla različite jačine ili zvukovi različite jačine. Prag ili limin je točka u kojoj subjekt može otkriti podražaj ili promjenu podražaja. Podražaji koji padaju ispod praga smatraju se pod-liminalnimi ili se ne mogu detektirati.
Apsolutni prag ili prag detekcije je točka u kojoj subjekt može otkriti prisutnost podražaja, dok je prag razlike veličina razlike koja se opaža između dva podražaja. Na primjer, prag razlike može se testirati tako da se od ispitanika traži da prilagodi zvuk dok ne bude isti kao drugi, a zatim se mjeri razlika između ta dva zvuka. Točka subjektivne jednakosti (PSE) je točka u kojoj ispitanik smatra da su dva podražaja ista, dok je tek zamjetna razlika (JND) ili razlika limen (DL) razlika između podražaja koji se percipira 50% vremena.
Eksperimenti klasične psihofizike mogu imati više oblika. Oni mogu koristiti uzlaznu metodu granica, u kojoj se podražaji prezentiraju počevši od vrlo niske, neuhvatljive razine, a zatim se postupno povećavaju kako bi zabilježili točku u kojoj postaju uočljivi. Druga metoda je metoda stalnih podražaja, u kojoj se podražaji daju slučajnim redoslijedom, a ne uzlaznim redoslijedom. Metoda prilagodbe zahtijeva od subjekta da manipulira podražajima sve dok ne budu jedva zamjetljivi na pozadini, ili dok ne budu isti ili se jedva razlikuju od drugog podražaja.
Novije metode u psihofizičkom eksperimentiranju uključuju one koje se nazivaju stubišnim postupcima, koje je prvi upotrijebio mađarski biofizičar Georg von Békésy 1960. U eksperimentima koji koriste postupke stubišta, podražaji se najprije prezentiraju na visokoj razini koja se može detektirati. Intenzitet se smanjuje sve dok subjekt ne pogriješi u opažanju. Nakon pogreške, ljestvica se obrće, s povećanjem intenziteta sve dok ispitanik ne odgovori ispravno. U tom trenutku intenzitet se ponovno smanjuje. Vrijednosti za preokret se zatim prosječuju. Metoda stubišta pomaže eksperimentatorima da se suze na pragu.