Psihofiziološka nesanica je poremećaj spavanja koji uzrokuje neadekvatan noćni odmor. To je uglavnom zbog intenzivne tjeskobe osobe oko dovoljnog odmora, što otežava padanje ili zadržavanje sna. Da bi se to smatralo pravim poremećajem, mora se javljati redovito, tako da je san često poremećen. Stanje se javlja u nedostatku drugih uzroka nesanice, ali s vremenom može uzrokovati dodatne probleme poput depresije. Ljudi često pokušavaju sami riješiti ovaj problem koristeći sedative ili alkohol za pospješivanje spavanja noću i velike količine kofeina tijekom dana za borbu protiv pospanosti. Ovi pokušaji samo-liječenja zajedno s kontinuiranom tjeskobom samo pogoršavaju problem.
Karakteristični simptomi psihofiziološke nesanice su kronični loš san i jaka tjeskoba oko spavanja. Loša kvaliteta sna obično dovodi do osjećaja iscrpljenosti tijekom dana. Mogu biti prisutni i drugi simptomi kao što su depresija, uporaba ili zlouporaba alkohola te prekomjerna upotreba kofeina. Depresija zahtijeva određeno istraživanje i važno je utvrditi da se pojavila nakon što su počeli problemi sa spavanjem, a ne prije, ili bi se mogla smatrati glavnim uzrokom nesanice, umjesto sekundarnom psihofiziološkom nesanicom.
Zapravo, dijagnoza ovog stanja često se postavlja isključivanjem drugih psiholoških ili fizioloških poremećaja koji mogu dovesti do poteškoća sa spavanjem. Kada pacijent ima simptome lošeg sna i izrazitu zabrinutost zbog toga, i dalje bi mu mogle biti potrebne studije spavanja kako bi se uklonili uzroci poput apneje u snu, sindroma nemirnih nogu, dugotrajne povijesti depresivnih ili anksioznih poremećaja i drugih uzroka. Od pacijenata se također može tražiti da razmisle o tome kada je problem počeo i kada je počela jačati briga oko spavanja. Često se dogodi incident ili niz noći lošeg sna koji su stvarali pretjeranu brigu, a s vremenom je stanje postalo snježno tako da je bilo teško ikad dovoljno naspavati.
Postoji nekoliko mogućih tretmana za psihofiziološku nesanicu. Jedan od njih je poraditi na navikama spavanja ili zdravlju spavanja kako bi noćna i dnevna ponašanja bila najpovoljnija za spavanje. Između ostalog, za poboljšanje zdravlja spavanja savjetuje se eliminacija upotrebe alkohola i kofeina. Ljudi bi također mogli naučiti neke vježbe opuštanja.
Često se preporučuje psihoterapija, a najčešći tip koji se koristi za liječenje ovog problema je kognitivno bihevioralna terapija (CBT). Ponekad se propisuju lijekovi za pospješivanje sna, ali samo ako pacijent neće zloupotrijebiti druge tvari. Ako je prisutna jaka depresija, liječnici bi se mogli odlučiti za liječenje i to antidepresivima.
Liječenje zahtijeva vrijeme jer se teško oporaviti od pretjerane brige i poboljšati navike spavanja. Pacijenti mogu pratiti razinu spavanja i redovito se sastajati s liječnicima kako bi vidjeli da li liječenje dovodi do poboljšanja. Liječnici sukladno tome prilagođavaju preporuke.
Psihofiziološka nesanica nije česta pojava i obično pogađa samo tinejdžere i odrasle. Čini se da žene pate od ovog stanja češće nego muškarci. Ljudi koji misle da imaju ovu bolest trebali bi prijaviti liječnicima da gubitak sna izgleda najviše uzrokovan brigom o tome. Ovo je snažan pokazatelj stanja.