Psiholingvistika proučava kako ljudi usvajaju, tumače i koriste jezik. Studija uključuje uključene psihološke i neurobiološke čimbenike. Kao polje, izraslo je iz interdisciplinarnog rada u područjima kao što su kognitivna psihologija, neuroznanost, primijenjena lingvistika i teorija informacija.
Lingvist i društveni kritičar Noam Chomsky bio je pionir psiholingvistike, tvrdeći da svi normalni ljudi imaju urođenu jezičnu sposobnost i da svi ljudski jezici imaju zajedničku temeljnu strukturu poznatu kao univerzalna gramatika. To izravno dovodi u pitanje bihevioralne teorije učenja, koje tvrde da jezik nije urođen, već se uči korak po korak putem oponašanja i potvrđivanja. Ovo je rasprava u tijeku.
Usvajanje jezika važna je podtema u psiholingvistici, a najčešće se proučava kod male djece koja uče svoj materinji jezik. Usvajanje drugog jezika također je tema proučavanja u ovom području, istražujući pitanja poput zašto je učenje drugog jezika lakše za djecu nego za većinu odraslih. Također se postavlja pitanje zašto govornici kojima nije maternji jezik mogu imati problema s razlikovanjem i izgovorom određenih zvukova potrebnih za smislen govor na njihovom drugom jeziku kada ti glasovi nisu prisutni ili različiti u njihovom materinjem jeziku.
Percepcija govora je još jedan fokus u psiholingvistici i bavi se načinom na koji ljudi shvaćaju i obrađuju govor u stvarnom vremenu. TRACE model je teorija percepcije govora u kojoj interakcije između različitih procesorskih jedinica omogućuju ljudima da obrađuju govor onako kako ga čuju. Izrađene su računalne simulacije TRACE modela i koriste se za testiranje kako ljudi obrađuju govor, osobito na razini fonema — najmanjoj smislenoj jedinici zvuka.
Neurolingvistika je područje koje je usko povezano s psiholingvistikom, posebno usmjereno na fiziološke reakcije mozga povezane s jezikom. Znanstvenici u ovom području koriste slike mozga i druge tehnike temeljene na neuroznanosti kako bi istražili teorije koje uglavnom dolaze iz psiholingvistike i teorijske lingvistike. Istraživanja o afazijama također su važna u neurolingvistici. Afazije su jezični deficiti, kao što je gubitak sposobnosti tvorbe koherentnih i smislenih rečenica, kao kod Wernickeove afazije, koji nastaju kao posljedica oštećenja mozga.
Psiholingvistička istraživanja primjenjena su i u drugim područjima. To uključuje proučavanje čitanja i pisanja u obrazovnoj psihologiji, kako životinje povezuju zvuk sa značenjem u proučavanju životinjskog jezika i razvoj sustava umjetne inteligencije u informatici. Nastavlja se razvijati kao složeno, interdisciplinarno područje studija.