Psihologija je široka disciplina koja nastoji analizirati ljudski um. Različite discipline unutar ovog područja proučavaju zašto se ljudi ponašaju, misle i osjećaju na način na koji se ponašaju. Postoji mnogo različitih načina pristupa psihologiji, od ispitivanja uloge biologije u mentalnom zdravlju do uloge okoliša u ponašanju. Neki psiholozi se usredotočuju samo na to kako se um razvija, dok drugi savjetuju pacijente da im pomognu poboljšati svakodnevni život.
Povijest psihologije seže barem do 1879. godine, kada je njemački psiholog Wilhelm Wundt osnovao prvi laboratorij isključivo posvećen psihologiji. Najpoznatiji psiholog je možda Sigmund Freud, Austrijanac koji je utemeljio polje psihoanalize. Iako su Freudove teorije imale ogroman utjecaj na širok raspon područja, uključujući književnost i film, mnoge se njegove ideje smatraju subjektivnim iz moderne perspektive.
Postoje deseci različitih poddisciplina psihologije, od kojih svaka ima nešto drugačiji pristup razumijevanju uma. Neke poddiscipline uključuju socijalnu psihologiju, kliničku psihologiju, zdravlje na radu i kognitivnu psihologiju. Važno je napomenuti da čak i unutar određenog područja mogu postojati različiti pristupi. Klinička psihologija, na primjer, ima četiri glavne škole: psihodinamičku, humanističku, kognitivnu i bihevioralnu te sistemsku terapiju.
Područje psihologije daleko je šire od slike pacijenta zavaljenog na kauču, koji razgovara sa svojim terapeutom ili istraživača koji proučava štakora koji trči kroz labirint. Forenzički psiholog može pomoći pravnim stručnjacima da istraže navode o zlostavljanju djece ili procijene sposobnost osumnjičenika. Pravni psiholog može djelovati kao savjetnik sucu ili kao savjetnik za suđenje. Industrijsko-organizacijski psiholog mogao bi surađivati s tvrtkom kako bi pomogao zaposliti najbolje kandidate ili pomogao poboljšati moral na radnom mjestu. Sportski psiholog mogao bi raditi jedan na jedan s igračem kako bi pomogao u prevladavanju barijere izvedbe ili bi mogao raditi s cijelim timom kako bi pomogao u poboljšanju grupne kohezije.
U psihologiji treba dalje razlikovati istraživačku psihologiju, koja nastoji utvrditi činjenice o umu provodeći eksperimente, i primijenjenu psihologiju, koja nastoji pomoći ljudima s njihovim problemima. Neki eksperimenti su pokazali da je stopa uspješnosti rješavanja nečijih problema korištenjem samo psihoterapije – razgovora s profesionalnim psihologom – ista kao i razgovor s bliskim prijateljem, pa je učinkovitost primijenjene ili kliničke psihologije kao discipline ponekad teško kvantificirati. Alternativno, mnogi pacijenti navode da im je terapija bila od velike pomoći u životu.
U usporedbi s drugim tvrdim znanostima, poput fizike i biologije, neki kritičari tvrde da ovo polje pati od nedostatka znanstvene strogosti. Objektivnost alata poput anketa, putem kojih se u nekim slučajevima prikupljaju podaci, često se dovodi u pitanje. To je možda usko povezano sa složenošću uma koju nismo bili u stanju potpuno ili suštinski razumjeti. Psihološke studije, međutim, i dalje se održavaju kako bi se pokušalo bolje razumjeti um i kako on funkcionira.
Područja poput neuropsihologije, koja proučava kako struktura mozga utječe na mentalno zdravlje, koriste tehnologiju neuroimaginga. Alati kao što su funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) i pozitronska emisijska tomografija (PET) pomogli su psiholozima u uspostavljanju korelacija između mentalnih problema i bioloških stanja. Na primjer, u 1980-ima, shvatilo se da je shizofrenija uglavnom uzrokovana biološkim čimbenicima, a ne zanemarivanjem majke ili nekim drugim okolišnim objašnjenjem.