Psihologija gomile je fenomen koji se smatra dijelom šireg proučavanja socijalne psihologije. Osnovni koncept je da se misaoni procesi i obrasci ponašanja pojedinca često razlikuju od onih u većoj skupini, iako se ti isti pojedinci često prilagođavaju očekivanjima okolne kulture i modificiraju pojedinačne osobine kako bi se identificirali s gomilom. Različite teorije usredotočuju se na svjesne i podsvjesne načine na koje se pojedinci usklađuju s mentalitetom gomile.
Teorija konvergencije primijenjena na psihologiju gomile je da ponašanje gomile poprima fokus i oblik na temelju doprinosa pojedinaca koji čine grupu. Unutar tog okvira, ljudi koji žele postati dio postojeće grupe odlučit će se identificirati s prevladavajućim načinom razmišljanja. U nekim slučajevima to može značiti minimiziranje ili napuštanje ponašanja ili uvjerenja koja nisu u skladu s većinom.
Međutim, s vremenom se u grupi može dogoditi promjena zbog uključivanja novih ljudi koji se identificiraju s dijelom uvjerenja i ponašanja grupe, ali koji sa sobom donose i nove koncepte. Kako grupe ljudi asimiliraju te nove ideje, cjelokupna kultura grupe se mijenja. Ovo je proces koji može potrajati dugo, a dugi niz godina može biti toliko suptilan da čak i najtradicionalniji članovi grupe možda nisu svjesni inkrementalne stope promjene.
Pristup Emergent-Norm psihologiji gomile potvrđuje da su gomile skup pojedinaca koji se obično okupljaju oko temelja povezanih razumijevanja, ali još uvijek zadržavaju mnoge od svojih individualnih osobina. To je izraz tih individualnih osobina koje mogu pokupiti drugi članovi zajednice i na kraju postati dio ukupnog razmišljanja grupe. U tom procesu različiti članovi preuzimaju uloge unutar društva, pri čemu se neki pojavljuju kao vođe, dok drugi postaju menadžeri, a treći kao aktivni sljedbenici. Unutar svake grupne psihologije postoje one koje ostaju pasivne i teže se slagati s većinom. Uloge nisu uklesane u kamen, tako da je moguće da pojedinac u jednom trenutku funkcionira kao vođa, a kasnije modificira svoj izraz u izraz sljedbenika ili menadžera.
Kao i kod svake teorije psihologije, postoji niz drugih pristupa psihologiji gomile koji teže pripisivanju odgovornosti za grupnu dinamiku i individualne reakcije na širok raspon situacija i motivacija. Još uvijek postoji velika kontroverza o tome utječu li grupe ljudi na pojedinca ili je kolektivno djelovanje rezultat izbora koje donose pojedinci. Uz neke zasluge i mnoštvo primjera koji ilustriraju svaki pristup, ovaj će fenomen vjerojatno i dalje biti uzbudljivo područje proučavanja još mnogo godina.