Psihologija percepcije je podpolje psihologije koje ima za cilj razumjeti i objasniti kako ljudi i druge životinje primaju informacije o vanjskom svijetu kroz percepciju i kroz različite kognitivne procese. Pitanje percepcije također je nevjerojatno važno u filozofiji i nekim drugim srodnim područjima, ali psihologija percepcije općenito se temelji na znanstveno eksperimentalnom pristupu pitanjima od interesa. Proces percepcije započinje nekim fizičkim aspektom okoline. Taj okolišni čimbenik stupa u interakciju s osjetilnim organima i obrađuje ga mozak. Tek nakon što mozak obradi informacije dobivene iz okoline, moguća je stvarna svjesna percepcija, a to je često podložno raznim kognitivnim procesima koji mogu suptilno promijeniti prirodu onoga što se percipira.
Prva točka interesa u psihologiji percepcije je primanje osjetilnih informacija iz svoje okoline. Ne možemo se nadati razumijevanju psiholoških aspekata percepcije, a da ne znamo kako fizički aspekti funkcioniraju. Osjetne informacije iz okoline, poput svjetlosti ili zvuka, moraju biti u interakciji s osjetilnim organima kako bi percepcija uopće bila moguća. Središnji problem u psihologiji percepcije je da svjesna percepcija ne daje savršeno točan i nepristran pogled na fizičko okruženje na temelju tog osjetilnog unosa. Umjesto toga, svjesna percepcija nastaje kada te senzorne informacije prolaze kroz razne neurološke i psihološke procese koji pristrano mijenjaju nečiji pogled na vanjsko okruženje.
Neuralna obrada, koja se također događa prije svjesne percepcije, još je jedan važan fokus psihologije percepcije. Osjetni podražaji, nakon interakcije s osjetilnim organima, pretvaraju se u električne impulse koji napreduju kroz različite putove u mozgu. Istraživače u području psihologije percepcije zanima kako ti neurološki procesi utječu na svjesno percipirane podražaje. Oni mogu, na primjer, proučavati pojedince koji imaju ozljede mozga kako bi pokušali utvrditi kako fizičko oštećenje mozga utječe na konačni ishod svjesne percepcije.
Različiti kognitivni procesi također utječu na svjesnu percepciju i stoga su od velike važnosti u psihologiji percepcijskog polja. Različiti kognitivni procesi odgovorni su za dopuštanje ljudima da crpe značenje iz izvedenih senzornih inputa. Omogućuju, na primjer, prepoznavanje lica, sposobnost čitanja i povezanost između poznatih informacija i određenog percipiranog čimbenika okoliša. Velik dio istraživanja u ovom području usmjeren je na ove kognitivne procese jer oni bitno mijenjaju način na koji ljudi percipiraju svoje okruženje, a budući da su mnogi od tih procesa svjesni, na mnogo načina su pristupačniji od fizičkih i neuroloških aspekata. percepcije.