Psihološka kritika je pristup književnoj kritici koji tumači spise, autore i čitatelje kroz psihološku leću. Radovi poznatih praktičara Sigmunda Freuda i Carla Junga posebno su utjecajni u ovom području, ali se mogu integrirati i drugi pristupi psihologiji. Često je fokus na izražavanju nesvjesnog u djelu, gledajući psihologiju u samom narativu kao i u autoru. Odgovori čitatelja također se mogu ocijeniti s ovog stajališta kako bi se saznalo više o tome kako ljudi reagiraju na književna djela.
U ovom obliku književne kritike kritičari razmišljaju o simbolima u djelu io tome što bi oni mogli značiti. Oni također procjenjuju psihološko stanje likova, te ispituju njihove motive i postupke s razumijevanjem psihologije na umu. Uzimajući primjer poput horor priče u kojoj pripovjedač ubija svoju majku, kritičar bi mogao pogledati u prošlost lika kako bi shvatio zašto je počinio mamoubojstvo. Istodobno, ova kritika može istraživati mamoubojstvo kao književnu temu i može istražiti autorovu vlastitu povijest kako bi utvrdila zašto je on ili ona odabrao ispričati tu određenu priču.
Analitičari moraju biti oprezni s psihološkom kritikom jer ona može postati reduktivna. Također je važno izbjegavati projiciranje osobnih psiholoških problema na djela u analizi. Kada razmatraju povijest autora, kritičari moraju paziti da izbjegnu pripisivanje pogrešne motivacije autorima, a možda bi također željeli razmotriti kako bi poznavanje autorove prošlosti moglo utjecati na čitanje priče. Biti svjestan da je autor preživio nasilni zločin, na primjer, moglo bi navesti nekoga da priču o osveti ili nasilju pročita sasvim drugačije.
Dostupni su vodiči za ovu vrstu kritike, zajedno s kompilacijama radova u tom žanru. Poznati književni kritičari koji koriste ovaj pristup mogu objavljivati istraživačke radove i eseje u kojima se raspravlja o različitim djelima i potencijalnim psihološkim interpretacijama. Oni također mogu međusobno raspravljati o različitim teorijama i njihovim zaslugama kako bi došli do dubljeg razumijevanja konkretnih djela sa složenim psihološkim temama.
Odgovori čitatelja također mogu biti predmet interesa, a u nekim slučajevima psihološka kritika može čak igrati ulogu u psihoterapiji. Pacijentima se može dati štivo za raspravu, a njihovi odgovori mogu se integrirati u tijek terapije. Ponekad priče pružaju izlaz za emocije ili pomažu pacijentima da procesuiraju svoje osjećaje, a odgovori također mogu pružiti uvid u teme koje bi mogle uroditi plodom ako se podvrgnu psihoanalizi.