Psihološki rat, ponekad skraćeno PSYWAR, opisuje skup tehnika koje se koriste za promjenu mišljenja ili stanja uma neprijatelja. Obično se koristi u ratovanju da obeshrabri, zastraši ili preobrati neprijatelje. Različite psihološke metode ratovanja korištene su kroz povijest kako bi se neprijatelji demoralizirali s ciljem osiguravanja vojne pobjede s većom lakoćom i uz minimalno krvoproliće. Pojam se obično odnosi na pokušaje velikih razmjera da se promijeni um velike grupe neprijatelja, iako se tehnike psihološkog ratovanja također mogu primijeniti na pojedince za postizanje istih ciljeva u manjem razmjeru.
Psihološke metode ratovanja općenito su grupirane u dvije glavne kategorije. Strateško psihološko ratovanje usmjereno je na obeshrabrivanje i promjenu mišljenja velikih skupina ljudi, vojnih i nevojnih, na značajnom području i u dužem vremenskom razdoblju. S druge strane, taktički psihološki rat usmjeren je na manje skupine i obično ima precizan cilj, kao što je poticanje male skupine neprijateljskih vojnika na predaju.
Postoji mnogo različitih metoda psihološkog ratovanja koje se koriste za postizanje različitih psiholoških ciljeva. Neke su metode prvenstveno namijenjene zastrašivanju i demoralizaciji neprijatelja kroz pokazivanja pretjerane sile; te se metode nazivaju ratovanjem “šok i strahopoštovanje”. Primjer ove metode uključuje dane beskonačnog bombardiranja čiji je cilj više uplašiti neprijatelje nego da ih uništi. Ponekad se zvučnici koriste za projiciranje subverzivnih najava ili za puštanje glasne i agresivne glazbe koja je također namijenjena zastrašivanju i obeshrabrivanju neprijatelja.
Drugi mogući cilj psihološkog ratovanja uključuje poticanje neprijateljskih vojnika na predaju ili preispitivanje motiva koji neprijateljske vojnike uopće tjeraju na rat. To često uključuje korištenje propagande ili informacija koje imaju za cilj promijeniti mišljenje ili ideale neprijatelja. U nekim slučajevima osnivaju se propagandne radijske postaje kako bi doveli u pitanje neprijateljska uvjerenja i kako bi ih potaknuli na predaju. Druga uobičajena metoda je distribucija pamfleta koji uključuju argumente protiv neprijateljskih vođa ili upute kako se predati. Neki čak obećavaju sigurnost i nagradu onima koji se odluče predati.
Tvrdnje koje iznose različiti izvori propagande u psihološkom ratu mogu, ali i ne moraju biti istinite. Ponekad su to čiste laži s ciljem uvjeravanja neprijatelja da su nagrade za predaju mnogo veće nego što zapravo jesu ili da je neprijateljska sila mnogo moćnija nego što zapravo jest. Drugi oblici propagande zapravo su istiniti, ali mogu izostaviti neke informacije ili usmjeriti određene dijelove informacija na određene vjerske, etničke ili političke skupine. Općenito, istinita propaganda obično je korisnija metoda psihološkog ratovanja, jer ljudi često reagiraju s bijesom kad otkriju da su im lagali.