Psihometrija, doslovno prevedena s grčkog kao “mjera duše”, oblik je psihičke sposobnosti koja omogućuje ljudima da “čitaju” predmete koje drže. Pojam se ne smije miješati s psihometrijom, različitim vrstama testova koji mogu mjeriti IQ, emocionalne kapacitete ili procijeniti sposobnosti učenja. Zapravo, budući da su pojmovi tako bliski, neki mediji mogu koristiti izraz čitanje simbola umjesto psihometrije.
U romanu Stephena Kinga iz 1979. Mrtva zona čovjek koji je nekoliko godina bio u komi budi se s darom psihometrije. Držeći predmete može shvatiti tko ih je koristio, a može riješiti niz brutalnih ubojstava kroz psihometriju. Ideja koju King koristi je fascinantna, koja je očarala ljude mnogo prije Kingova romana.
Pojam psihometrija prvi je upotrijebio Joseph Rhodes Buchanan, koji je opisao ovaj psihički proces 1842. Njegova je ideja bila da predmeti sadrže dojmove koje mogu “pročitati” neki ljudi s visokim stupnjem psihičkih sposobnosti. Od tada, iako je iznimno teško potvrditi da netko stvarno ima psihometriju, nekoliko su se puta policijski istražitelji obraćali vidovnjacima s dokazima i tražili od njih da pokušaju identificirati mjesto ili identitet kriminalaca.
To je slučaj s Allison Dubois, koja je tvrdila da je radila u nekoliko kaznenih istraga. Njezina iskustva temeljna su priča za TV emisiju Medium. Odjeli za koje tvrdi da je radila nisu potkrijepili njezine tvrdnje, a naišla je na kritike. Mnogi vjeruju da cijelo polje psihičkog fenomena ne postoji. Ipak, postoje neki navodni slučajevi u kojima su ljudi sa sposobnošću korištenja psihometrije pomogli u rješavanju zločina.
Protivnici psihometrije sugeriraju da je ono u čemu su mediji stvarno dobri čitanje očekivanja ljudi oko sebe i izvođenje na licu mjesta. Mediji koji tvrde da imaju darove u psihometriji tvrde da nisu baš bili oduševljeni da imaju psihičke darove, te da ih “vidjeti mrtve ljude” ili korištenje psihometrije za čitanje objekata izlaže užasnim slikama i mislima bez kojih bi većina ljudi dala sve da budu.