Psihoneuroendokrinologija je medicinsko područje koje se fokusira na interakcije između hormona i ljudskog ponašanja. Hormonske fluktuacije mogu uzrokovati psihijatrijske simptome i važno je razumjeti mehanizme koji stoje iza ovih simptoma prilikom pružanja liječenja i identificiranja pacijenata koji mogu biti pod povećanim rizikom od psihijatrijskih poremećaja. Praktičari psihoneuroendokrinologije rade na raznim mjestima, uključujući bolnice, istraživačke centre i ustanove za mentalno zdravlje. Njihovo iskustvo može biti u psihijatriji, psihologiji, neurologiji ili endokrinologiji, a polje je vrlo interdisciplinarne prirode.
Hormoni fluktuiraju tijekom života, a dio psihoneuroendokrinologije može uključivati proučavanje zdravih promjena u razinama hormona i načina na koji one utječu na ponašanje tijekom života pacijenata. Kao što je većina roditelja tinejdžera primijetila, na primjer, značajne promjene u ponašanju događaju se tijekom hormonskih skokova puberteta. Razumijevanje načina na koji hormoni komuniciraju s mozgom zdravih pacijenata tijekom normalnog razvoja može pružiti važne informacije o tome što se događa kada nešto pođe po zlu.
Pacijenti mogu razviti abnormalne razine hormona kao rezultat sistemske bolesti, raka ili lijekova. Hormonske promjene povezane s trudnoćom ponekad se manifestiraju na neobične načine, kao što se vidi u razvoju postporođajne depresije, psihoneuroendokrinološkog poremećaja koji se viđa kod nekih žena koje dožive tešku depresiju nakon poroda. Dok mnoge žene doživljavaju neke mentalne promjene nakon poroda i prilagodbe na novorođenče, postporođajna depresija je medicinski problem zbog svoje ozbiljnosti i rizika za pacijenta.
Liječnici koji se bave psihoneuroendokrinologijom mogu procijeniti pacijente s psihijatrijskim stanjima kako bi vidjeli postoji li endokrinološko objašnjenje. Njihov posao može uključivati otkrivanje kako stabilizirati razinu hormona kako bi se pacijentu pomoglo da se oporavi. To bi moglo zahtijevati operaciju za uklanjanje tumora, prilagodbu pacijentovim lijekovima ili potpornu njegu dok se hormoni pacijenta prirodno ne vrate u normalu. Istraživači u ovom području također mogu proučavati teme poput ekstremnih reakcija na hormonske lijekove, poput psihoze koju doživljavaju neki pacijenti koji uzimaju steroide.
Karijera u psihoneuroendokrinologiji obično zahtijeva pohađanje medicinske škole, iako se neki studenti mogu odlučiti za doktorat ako su zainteresirani za čisto istraživanje. Neke škole nude MD/PhD program, omogućujući studentima da istovremeno stječu te diplome. Nakon medicinske škole, liječnici mogu nastaviti specijalizaciju, a napredne stipendije iz psihoneuroendokrinologije dostupne su u nekim medicinskim centrima. Ovi centri također pružaju istraživačke pozicije. Mnogi praktičari članovi su profesionalnih organizacija, tako da mogu imati pristup konferencijama, stručnim publikacijama i najnovijim istraživanjima na tom području.