Psihoneuroimunologija proučava vezu između psiholoških procesa i ljudskog tijela. Najčešće se primjenjuje kada se govori o imunološkom sustavu i aktivnosti živčanog sustava. Oni koji slijede znanost vjeruju da misaoni procesi utječu na cjelokupno zdravlje i snagu imunološkog sustava.
Sve do 1970-ih bilo je standardno uvjerenje u modernoj zapadnoj medicinskoj zajednici da je imunološki sustav autonoman, što znači da funkcionira sam bez utjecaja drugih dijelova ili funkcija tijela. Godine 1975. dr. Robert Ader skovao je izraz psihoneuroimunologija kako bi izrazio svoje uvjerenje da postoji veza između načina na koji ljudi razmišljaju i njihovog ukupnog zdravlja.
On i njegovi sljedbenici su dokazivali da je moguće klasično uvjetovati imunološki sustav. Tijekom prve faze eksperimenta dali su miševima saharin dok su im ubrizgavali lijek koji je izazivao želučane smetnje i potiskivao imunološki sustav. Miševi su počeli izbjegavati saharin. Nakon što je averzija stavljena na mjesto, miševi su ponovno dobili saharin, ovaj put bez injekcije. Većina miševa koji su primili originalne injekcije averzije umrla je dok su jeli samo saharin.
Dr. Ader i njegovi kolege sugerirali su da sam saharin potiskuje imunološki sustav jer je tijelo bilo uvjetovano da vjeruje da je saharin ubojica. Ova hipoteza se primjenjuje na ljudsko tijelo. Na primjer, ako se osobi kaže da ima opasnu i možda smrtonosnu bolest, veća je vjerojatnost da će postati depresivna. Psihoneuroimunologija sugerira da ova depresija zapravo može dovesti do više zdravstvenih problema ili ubrzati propadanje tijela.
Središnja ideja psihoneuroimunologije je da su središnji živčani sustav, neuroendokrini sustav i imunološki sustav međusobno povezani. Mozak šalje poruke preko središnjeg živčanog sustava. Nekada se smatralo da su te poruke jednosmjerni komunikacijski uređaj ili odgovor samo na vanjske podražaje. Psihoneuroimunologija je omogućila istraživačima da tu komunikaciju vide kao dvosmjernu, što znači da mozak šalje poruke ne samo kao odgovor, već i da stvori odgovor.
Istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća pokazuju da postoji veza između jakih emocija poput straha, bijesa i ljutnje i snage imunološkog sustava. Kada ekstremne emocije nisu pravilno izražene, dolazi do viška epinefrina, izlučivanja stresa. Epinefrin tada uzrokuje kemijski slom koji rezultira oslabljenim imunološkim sustavom i osjetljivošću na bolesti.
Nasuprot tome, također se čini da postoji veza između fizičkog stanja tijela i uma. Dugo se smatralo da tjelovježba poboljšava cjelokupno zdravlje i mentalno stanje. Početkom 21. stoljeća provode se studije kako bi se otkrilo može li vježbanje zapravo ojačati one s oslabljenim imunološkim sustavom. Teoretizira se da vježba poboljšava mentalno stanje, što poboljšava otpornost organizma na bolesti.
Psihoneuroimunologija jedno je od najnovijih područja zdravstvenih istraživanja. Budući da ovo područje istraživanja obuhvaća nekoliko disciplina, teško je pronaći one koji su kvalificirani za govorenje na svim razinama. Još uvijek je potrebno puno raditi kako bi se utvrdilo koliko su značajne veze između uma i tijela.