Psihoseksualni razvoj teorija je zaslužna Sigmundu Freudu, neurologu koji je postao poznat po svojim psihološkim teorijama. Prema Freudu, čovjekova iskustva u ranoj dobi dramatično utječu i na njegovu osobnost i na buduće postupke. Freudova teorija psihoseksualnog razvoja usredotočuje se na psihoseksualne faze, pri čemu je svaki usredotočen na određeni dio tijela sposoban proizvesti ugodne ili ugodne osjećaje, a svaki od njih igra ulogu u razvoju seksualnog nagona. Freud je tvrdio da je seksualni instinkt najvažniji utjecaj na osobnost. Tvrdio je da je ovaj instinkt bio prisutan kada se dijete rodilo i da se nastavio razvijati kroz psihoseksualne faze.
Teorija psihoseksualnog razvoja ne usredotočuje se samo na ugodne osjećaje; također razmatra sukobe koji mogu proizaći iz doživljavanja tih osjećaja. Freud je vjerovao da će se fiksacije razviti ako se ti sukobi ostave neriješeni dovoljno dugo. U takvom slučaju, djetetova psihička energija, nazvana libido, toliko bi se uplela u suočavanje s jednom fazom da bi malo ostalo za suočavanje s sukobima i izazovima sljedeće faze. Također je vjerovao da bi pretjerano uživanje uzrokovalo da dijete neće biti voljno napredovati, a nedovoljno prepuštanje djetetu bi ga ostavilo potrebnim. Poteškoće u bilo kojoj fazi mogu rezultirati određenim karakteristikama osobnosti.
Oralni stadij psihoseksualnog razvoja počinje rođenjem i traje do prve godine. Usredotočen je na usta, a zadovoljavajuća iskustva u ovoj fazi uključuju sisanje, jedenje i grickanje, dok je izazov ove faze odvikavanje. Ako je osoba imala neriješene probleme tijekom ove faze, Freud je vjerovao da bi kao odrasla osoba mogla biti pretjerano optimistična, lakovjerna, ovisna, pasivna, neprijateljski raspoložena, agresivna ili sarkastična.
Sljedeći je analni stadij, koji se proteže od jedne godine do treće godine i fokusira se na anus. Freud je vjerovao da zadovoljstvo ove faze dolazi od istiskivanja i zadržavanja fekalne tvari, dok je obuka za zahodom predstavljala izazov. Tvrdio je da neriješeni sukobi ove faze mogu uzrokovati da dijete postane pretjerano uredno, kruto, tvrdoglavo, neuredno ili buntovno.
Falični stadij proteže se od tri godine do pet ili šest godina i koncentrira se na genitalije. Seksualna radoznalost i masturbacija su zadovoljavajuća iskustva ove faze, dok je edipalni sukob, koji je obilježen djetetovom ljubavlju prema roditelju suprotnog spola i željom da se zamijeni roditelj istog spola, izazov. Prema Freudu, odrastanje u odraslu dob s neriješenim izazovima iz ove faze može uzrokovati da osoba postane pretjerano čedna, promiskuitetna, tašta, koketna ili ponosna.
U fazi latencije, od pet ili šest do puberteta, interesi za libido su manje izraženi, a djeca doživljavaju spolnu smirenost. Ne postoji dio tijela povezan s ovom fazom, a djeca se više zanimaju za hobije, prijatelje, pa čak i školu. Genitalni stadij preuzima od puberteta nadalje, a za ljude se kaže da razvijaju obnovljene seksualne interese i upuštaju se u zrele odnose. Budući da je Freud vjerovao da je većina osobina osobnosti razvijena rano u životu, ove faze nisu povezane s određenim karakteristikama ličnosti. Međutim, tijekom ovih faza mogu se pojaviti izazovi kao rezultat neriješenih sukoba u drugim fazama.