Psihosinteza je grana discipline psihologije koja spaja psihološke i duhovne elemente. Praktičari psihosinteze vjeruju da je važan dio liječenja pomaganje ljudima da postanu duhovno i psihički cjeloviti, te istraživanje načina na koje ljudi usklađuju različite aspekte sebe. Ljudi koji su zainteresirani za psihosintezu kao oblik terapije mogu pronaći praktičare u mnogim regijama svijeta.
Ovaj pristup je ranih 1900-ih razvio Roberto Assagioli. Bio je zaintrigiran psihoanalizom, ali smatrao je da psihoanaliza sama po sebi nije dovoljna za dobrobit pacijenata, budući da je usredotočena na psihološka pitanja, ali se ne bavi duhovnim. Assagiolijev pristup psihosintezi usvojili su brojni praktičari, a on se tijekom godina proširivao i dalje razvijao.
Praksa psihosinteze razlikuje se od osobnog ili psihološkog razvoja i transpersonalnog ili duhovnog razvoja. Vjeruje se da su oba aspekta razvoja važna u psihosintezi i mogu se istraživati na više različitih načina, pri čemu praktičar prilagođava pristup potrebama pacijenta. Opcije liječenja mogu uključivati jednostavnu terapiju razgovorom, proizvodnju umjetnosti i raspravu o duhovnim tekstovima.
Jedan ključni aspekt psihosintetskog savjetovanja je istraživanje dijagrama koje je razvio Assagioli kako bi se vizualizirao proces. Dijagrami jaja i zvijezda vjerojatno su najpoznatiji i najčešće korišteni, koji ilustriraju spoj osobnih i transpersonalnih elemenata i pomažu ljudima da prođu kroz faze njihovog razvoja. Tijekom terapije, terapeut i klijent rade zajedno kako bi identificirali područja u kojima bi klijent mogao trebati raditi i istražuju načine za obogaćivanje osobnog razvoja.
Neki ljudi cijene ovaj pristup terapiji jer smatraju da čisto psihološki pristup ne služi u potpunosti njihovim potrebama. Klijenti koji se bore s duhovnim problemima i žele priliku za raspravu ili rad mogu smatrati da je psihosinteza uravnoteženiji pristup, jer prepoznaje različite aspekte osobnog razvoja u cjelini, umjesto da se fokusira na jedan ili drugi.
Kao i kod mnogih drugih vrsta terapije, psihosinteza se ne odvija na kratkoj vremenskoj skali. U idealnom slučaju, terapeut i klijent rade zajedno dulje razdoblje, ponekad mjesecima ili godinama, dok uzastopno otkrivaju probleme i dublje zadiru u različite teme. Neki ljudi vjeruju da terapija nikada nije uistinu potpuna, jer se ljudi neprestano razvijaju, a ljudi definitivno ne bi trebali ići u terapiju s fiksnim idejama o tome koliko će dugo trajati.