Što je psihosocijalna procjena?

Psihosocijalna procjena je procjena mentalnog, fizičkog i emocionalnog zdravlja pacijenta. Uzima u obzir ne samo tjelesno zdravlje pacijenta, već i pacijentovu percepciju sebe i njegovu ili njezinu sposobnost funkcioniranja u zajednici. Obično ima oblik niza pitanja koje postavljaju zdravstveni djelatnici. Procjena se koristi za stvaranje sveobuhvatne slike pacijenta kako bi se odredili ciljevi liječenja.

Većina pacijenata je u nekom trenutku svog života prošla psihosocijalnu procjenu. Niz pitanja koja liječnik i drugo medicinsko osoblje postavljaju tijekom godišnjeg pregleda osnovni su oblik procjene. Ove se procjene pojavljuju i u ozbiljnijim zdravstvenim situacijama. Oni mogu igrati vitalnu ulogu u procjeni pacijentovih potreba i kreiranju plana liječenja.

Kada je pacijent prvi put primljen u ustanovu za dugotrajnu njegu kao što je psihijatrijska bolnica ili starački dom, liječnički tim često provodi psihosocijalnu procjenu. Znanje prikupljeno ovom procjenom koristi se za izradu plana zdravstvene njege pacijenta. Procjena se ponavlja mjesečno ili tromjesečno kako bi se osiguralo da je ažurna i kako bi se izmjerio napredak pacijenta.

Ocjene se također često daju žrtvama rata, nasilnih zločina ili velikih katastrofa. Ove situacije mogu dovesti do fizičkih i emocionalnih ozljeda. Ove procjene mogu pomoći zdravstvenim radnicima da procijene dubinu problema i pronađu način da se pacijentu pomogne da se vrati u potpuno zdravlje.

Ovisno o kontekstu liječenja, psihosocijalna procjena može biti relativno jednostavna ili iznimno složena. Bila jednostavna ili složena, dobra procjena trebala bi obuhvatiti sve aspekte čovjekova života kako bi se dobila slika o njegovom ili njezinom psihičkom stanju. Uobičajena pitanja uključuju traženje od pacijenta da navede svoje stresore, simptome koje ima i ima li pacijent misli na samoubojstvo ili nanošenje štete drugima. Procjena također treba obuhvatiti bolesnikovu povijest bolesti i pacijentove misli o sebi.

Procjena će često tražiti od pacijenta da artikulira što planira dobiti od liječenja. Također može tražiti od pacijenta da identificira ciljeve u sljedećih nekoliko tjedana, mjeseci ili godina. S tim informacijama zdravstveni radnici mogu izraditi plan liječenja s prekretnicama koje pomažu pacijentu da prepozna kada napreduje.