Psihosomatski je pojam koji kombinira riječi um (psycho) i tijelo (soma). Često se kombinira s pojmom bolest, koji se odnosi na um koji utječe ili eventualno stvara tjelesnu bolest. Riječ je skliska za definiranje, u najboljem slučaju, s obzirom na različite percepcije o podrijetlu bolesti. Za neke je svaka bolest pod utjecajem uma pokazatelj neuroze. Drugi vjeruju da su sve bolesti u određenoj mjeri psihosomatske i liječnici bi trebali biti posebno svjesni povezanosti duha i tijela kada se bave medicinom.
Jedna stvar koju treba potpuno razjasniti je da je psihosomatska bolest vrlo stvarna. Odbacivanje osobe kao lude zbog bolesti koja se ne može dijagnosticirati tradicionalnim medicinskim metodama je krajnje beskorisno. Bilo da osoba doživi histeričnu trudnoću, sljepoću, ekstremnu bol ili niz drugih stanja, jednostavno odbacivanje ovih simptoma kao što su uzrokovani umom ne pomaže da se dođe do korijena problema. Štoviše, s novim medicinskim otkrićima koja se redovito događaju, za neka stanja koja su se uvijek smatrala samo vođenim umom sada je utvrđeno da imaju pravi medicinski uzrok. Mnogi pacijenti snažno zagovaraju da liječnici zadrže otvoren um prije nego što utvrde da je bolest pokazatelj nezdravog uma.
S druge strane, u medicinskoj literaturi postaje vrlo jasno da postoji mnogo primjera psihosomatske mješavine bolesti. Kronični stres, na primjer, može rezultirati stvarima poput visokog krvnog tlaka, visokog rizika od srčanih bolesti, poremećaja spavanja, gastrointestinalnog refluksa, spastičnog debelog crijeva i mnogih drugih stanja. Um može snažno utjecati na zdravlje i dobrobit tijela, što rezultira mnogo većim rizikom za mnoge različite oblike bolesti. Neuredan um također može donijeti lošije odluke o prehrani, tjelovježbi, pušenju ili pijenju koji povećavaju rizik od brojnih bolesti stila života.
Još uvijek je teško razumjeti zašto neke osobe iznenada razviju dramatične bolesti za koje se čini da nemaju medicinski uzrok. Psihosomatsku bolest koja stvara izrazito izražene iznenadne simptome poput sljepoće ili jake boli vrlo je teško liječiti. Baš kao što liječnik to može odbaciti kao mentalnu bolest, pacijent se možda drži nade da se takva dijagnoza neće pojaviti. To može dovesti do neuspjeha obiju strana, pri čemu pacijent nije u skladu s liječenjem, a liječnik ne prepoznaje emocionalnu zabrinutost pacijentove situacije.
Postoje liječnici specijalizirani za psihosomatska stanja, a ovo područje je također u nadležnosti stručnjaka poput psihijatara i stručnjaka za mentalno zdravlje poput psihoterapeuta. Za uspješno liječenje psihosomatskog stanja potrebno je uspostaviti čvrste partnerske odnose između liječnika/psihoterapeuta i pacijenta. Uz nejasan osjećaj kako funkcionira veza uma/tijela, liječenje je najbolje kada svi uključeni pokušavaju zadržati otvoren um.