Prstenovanje ptica praksa je koja se koristi za proučavanje populacija divljih ptica, te za identifikaciju pripitomljenih ili domaćih ptica. Kada se ptica prstenuje, mali metalni ili plastični prsten se pričvrsti na krilo ili stopala ptice, a zatim se ptica pušta. Prsten ima pojedinačne oznake koje se mogu koristiti u budućnosti za identifikaciju te određene ptice, zajedno s podacima za kontakt osobe ili organizacije koja je pticu prvo prstenovala. I da, ispravna terminologija je “prstenovana”, a ne “zvona”, iako zvuči nespretno; u regijama u kojima ljudi govore o ptičjoj vrpci, prsten je poznat kao traka, a ptica se kaže da je trakasta.
Različiti oblici prstenovanja ptica prakticirani su barem od drugog stoljeća prije Krista, kada su Grci i Egipćani identificirali ptice s obojenim nitima vezanim za njihove noge. Grci su te ptice koristili kao glasnike, pričvršćujući poruke na užad, a te su identifikacijske oznake korištene i za praćenje ptica držanih za sokolarenje. U 1800-ima pojavilo se prstenovanje ptica u svrhu proučavanja populacija ptica.
Proces prstenovanja ptica počinje hvatanjem ptice, korištenjem raznih tehnika u rasponu od mreže za maglu do hvatanja mladih ptica u gnijezdo. Prsten je pričvršćen za pticu, a oznake na prstenu se bilježe zajedno s podacima o ptici, kao što su njezina procijenjena starost, izmjerena težina i mjesto na kojem je pronađena. Zatim se ptica pušta; kada se u budućnosti prijavljuju viđenja prstena, znanstvenici mogu koristiti informacije iz opažanja kako bi pratili pticu.
Kada se dohvate informacije o ptici koja nosi prsten, to je poznato kao “oporavak prstena”. U nekim regijama znanstvenici zapravo hvataju ptice u zamku u svrhu proučavanja njihovih prstenova, a drugi dizajniraju prstenove čitljive na terenu, tako da se podaci mogu prikupiti bez uznemiravanja ptice. Koristeći prstenovanje ptica, istraživači mogu pratiti populacije ptica i promatrati njihov način života, nadamo se da će u tom procesu naučiti više o njima.
Prstenovanje ptica nije štetno za pticu. Prstenovi su vrlo lagani i mogli bi se usporediti sa setom ključeva u džepu čovjeka. Kada se nanese prsten, istraživač pazi da bude izuzetno nježan i da prati pticu nekoliko sati nakon puštanja kako bi se uvjerio da je zdrava i neometana.
Ako pronađete mrtvu pticu s prstenom, prijavite to agenciji koja je navedena na prstenu; ako ne vidite broj za prijavu broja, obratite se svom lokalnom odjelu za divlje životinje za informacije o najboljoj osobi ili grupi za razgovor o ptičjem prstenu. Nikada nemojte pokušavati uhvatiti pticu koja je bila prstenovana, ali slobodno promatrajte prsten dalekozorom i pozovite promatranje; istraživači uvijek rado čuju od ljudi na terenu o kretanju njihovih ptica.