Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) javlja se kod određenih osoba koje dožive traumatski događaj koji može uključivati prijetnju ozljedom, opasnost ili smrt. PTSP se ponekad javlja kada je osoba svjedok nesreće, prirodne katastrofe ili druge vrste nasilja. Na primjer, vojnici koji dožive borbu ponekad razviju PTSP.
Drugi slučajevi koji mogu izazvati posttraumatski stresni poremećaj uključuju život u području borbe, doživljavanje fizičkog ili obiteljskog zlostavljanja ili silovanja, ili preživljavanje ozljede opasne po život, bolesti ili prirodne katastrofe. Svaki događaj koji izaziva strah, bespomoćnost ili užas može izazvati PTSP.
Stres koji nastaje nakon takvog događaja je anksiozni poremećaj. Simptomi PTSP-a uključuju probleme sa spavanjem, noćne more, flashbackove, napade panike ili osjećaj krivnje, odvojenosti ili paranoje. Flashbackovi su zabrinjavajuća, realistična sjećanja na traumatski događaj. Rezultati posttraumatskog stresnog poremećaja mogu narušiti sposobnost osobe da funkcionira na dnevnoj bazi.
Neke žrtve PTSP-a mogu doživjeti ekstremnu tjeskobu da se traumatski događaj ponavlja. Drugi možda neće moći razgovarati o traumatičnom događaju ili se osjećaju nesposobnim izraziti osjećaje ili emocije s onima koji nisu povezani s tragedijom. Drugi simptom je ekstremna napetost koja može uzrokovati ljutnju ili razdražljivost. Ostali simptomi uključuju neobjašnjiv strah, lako se prepadnete ili imate poteškoća s koncentracijom.
Iako stvarni uzrok PTSP-a nije utvrđen, liječnici vjeruju da kemikalije oslobođene tijekom tragičnog događaja u nekom obliku mijenjaju funkciju mozga.
Budući da svatko tko doživi traumatski događaj ne razvije PTSP, stručnjaci su utvrdili da je vjerojatnije da će se poremećaj pojaviti kod određenih tipova ljudi. Oni kod kojih je vjerojatno da će razviti PTSP mogli bi imati dodatna mentalna stanja, bilo osobno ili u obitelji, ili su doživjeli ozbiljne smetnje tijekom djetinjstva. Žene, konzumenti alkohola, oni koji su pod stresom ili oni koji nemaju jaku grupu podrške imaju veću vjerojatnost za razvoj PTSP-a.
Netko tko ima simptome PTSP-a duže od mjesec dana trebao bi potražiti pomoć od stručnjaka za mentalno zdravlje ili liječnika. Intervjui i upitnici koje provodi profesionalac mogu pomoći u dijagnosticiranju posttraumatskog stresnog poremećaja. Savjetovanje i terapija lijekovima učinkoviti su oblici liječenja. Terapija opuštanja također je od pomoći nekim osobama koje pate od PTSP-a.
Organizacije koje pružaju dodatne informacije o PTSP-u uključuju Američko udruženje za anksiozne poremećaje, Međunarodno društvo za proučavanje traumatskog stresa, Nacionalnu alijansu za mentalne bolesti, Nacionalni centar za posttraumatski stresni poremećaj, Nacionalni institut za mentalno zdravlje i PTSP savez.