Pulsni oksimetar je mali elektronički medicinski uređaj koji mjeri oksigenaciju krvi pacijenta, odnosno koliko kisika nosi njegova krv. Obično se pričvršćuje na kažiprst plastičnom kopčom, ali se također može koristiti na stopalu i drugim dijelovima tijela. Svoja mjerenja vrši uz pomoć dioda koje emitiraju svjetlost (LED). Medicinski stručnjaci koriste informacije s pulsnog oksimetra kako bi pratili koliko se kisik isporučuje kroz tijelo pacijenta.
Znanost koja stoji iza načina rada pulsnog oksimetra temelji se na svojstvima hemoglobina. Hemoglobin je protein koji sadrži željezo i prenosi kisik u crvenim krvnim stanicama. Kisik je neophodan zahtjev za ljudsku funkciju i ljudsko tijelo može preživjeti samo nekoliko minuta bez kisika. Oksigenirani hemoglobin (ili oksihemoglobin) i neoksigenirani hemoglobin (ili deoksihemoglobin) su različite boje.
S jedne strane, pulsni oksimetar ima dvije LED svjetiljke, jedno koje odašilje nevidljivo infracrveno svjetlo i drugo koje šalje crveno svjetlo. Druga strana uređaja ima receptor za mjerenje koliko svake svjetlosti prolazi. Razlika između količine svake svjetlosti koja se detektira koristi se za mjerenje koliko je krvi pacijenta oksigenirana. Svjetlost također mora proći kroz kožu i kost, jer će pacijentov prst biti pun krvi pri svakom otkucaju pulsa.
Pulsni oksimetri su minimalno invazivni i ne zahtijevaju lomljenje kože. Aparat je bezbolan, a preporuča se za korištenje kod slabih pacijenata, kao što su prijevremeno rođene bebe. Posebno su korisni u situacijama kada je potrebno pratiti protok kisika, ali su također potrebne jednostavnost i brzina. Medicinski profesionalci u hitnoj službi i odjelu intenzivne njege osobito smatraju pulsnim oksimetrima korisni pri praćenju svojih pacijenata. Također može biti korisno u dijagnosticiranju poremećaja spavanja kao što je apneja navodeći je li pacijent prestao disati u snu.
Uređaj ima svoja ograničenja. Dok pulsni oksimetar može mjeriti količinu krvi u kisiku, ne može odrediti kako tijelo metabolizira taj kisik. Na primjer, krv pacijenta može biti puna kisika, ali slab protok krvi i dalje bi spriječio da ovaj kisik koriste organi. Očitavanja pulsnog oksimetra također mogu biti netočna zbog povećanja ugljičnog monoksida u krvi tog pacijenta. Međutim, noviji modeli opremljeni su značajkom za sprječavanje ovog problema.