Kvantitativna elektroencefalografija (QEEG) je medicinski dijagnostički test koji se koristi za mjerenje električne aktivnosti mozga kao i moždane funkcije pojedinca. Tijekom postupka na glavu se postavlja 19 senzora, često kao dio uređaja poznatog kao kapa od lycra. Svaki senzor na čepu nalazi se u unaprijed određenom položaju prema znanstvenim standardima. Kabel povezuje ovu kapu s računalom koje obrađuje podatke za analizu različitih moždanih valova, kao i stvaranje grafičke karte moždane aktivnosti.
Tijekom QEEG-a, tehničari se brinu da je pacijentu udobno nakon što je sva oprema povezana. Podaci se bilježe dok su pacijentove oči otvorene i zatvorene, dok čitaju i dok pokušavaju riješiti matematičke zadatke. Rezultati se uspoređuju sa standardnim obrascima moždane aktivnosti za osobe u istoj dobnoj skupini kao i osoba koja se testira.
Moždani valovi se mjere prema njihovim frekvencijskim pojasevima. Od 19 koje se obično procjenjuju QEEG-om, neke od glavnih frekvencija su Delta, Theta, Alpha, Beta1, Beta2, Beta3, High Beta i Gamma. Određeni obrasci valova ukazuju na stanje sna, kao i na komu, infekciju mozga ili epileptičku aktivnost. Takva mjerenja aktivnosti, koja se proučavaju od 1930-ih, mogu se koristiti i za dijagnosticiranje poremećaja hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje (ADHD), ali dijagnostički alat ne daje informacije o fizičkoj strukturi mozga.
Krajnji rezultat QEEG-a je grafičko izvješće koje može imati od 12 do čak 30 stranica. Ovo izvješće opisuje postupak ispitivanja, pacijenta te normalne i abnormalne rezultate koji se pojavljuju. Električna mjerenja iz svih 19 regija su detaljna i međusobno uspoređena. Generira se QEEG karta mozga i raspoređuje podatke valnog oblika u topografsku perspektivu, koja uključuje boje za prikaz amplitude električne aktivnosti otkrivene iz različitih regija mozga.
QEEG ne uključuje nikakve invazivne zahvate na pacijentu, niti uzrokuje bol. Analiza i mapiranje traju nekoliko sati. Koristeći podatke dobivene dijagnostičkim alatom, tehničari i liječnici mogu identificirati razne ozljede i neurološke poremećaje, kao što su depresija, ovisnosti i opsesivno kompulzivni poremećaj. Zahvaćeni dio mozga i varijacije očitanja od normalnih mogu pomoći u određivanju koji lijekovi, u kojim dozama i koji tretmani mogu biti potrebni.