Računalna elektromagnetika, koja se također često naziva elektromagnetsko modeliranje ili računalna elektrodinamika, polje je fizike koje znanstvenicima omogućuje predviđanje i opisivanje ponašanja elektromagnetskih valova kada dođu u dodir s fizičkim objektima. Znanstvenici mogu koristiti računsku elektromagnetiku kada proučavaju bilo koji elektromagnetski val, iako se najčešće koristi u proučavanju radio valova ili mikrovalova. U tim se slučajevima često koristi elektromagnetska teorija kako bi se pomoglo znanstvenicima da razviju bolje antene i komunikacijsku opremu. Kako bi modelirali ove složene jednadžbe, znanstvenici zahtijevaju korištenje moćnih računala.
Znanstvenici koji rade u računskoj elektrodinamici oslanjaju se na skup jednadžbi poznatih kao Maxwellove jednadžbe. Ove se jednadžbe koriste za opisivanje ponašanja električnih i magnetskih polja na koje utječu i veliki i mali objekti. Neke od Maxwellovih jednadžbi prikladne su za proučavanje učinaka atomskih čestica na elektromagnetska polja, dok druge točnije opisuju način na koji na ta polja utječu makroskopski objekti. Oba ova skupa jednadžbi uzimaju u obzir elektromagnetska polja koja emitiraju ti drugi objekti i opisuju što se događa kada ti različiti skupovi elektromagnetskih polja međusobno djeluju.
Jednadžbe koje se koriste u računskoj elektromagnetici iznimno su složene. Oni uzimaju u obzir brojna različita polja i predviđaju ponašanje tih polja na određenom području u prostoru. Složenost matematike zahtijeva korištenje računala koja mogu dovršiti mnoge različite izračune i ekstrapolirati informacije iz njih. Interakcija elektromagnetskih polja može se matematički i vizualno prikazati tako da se ponašanje tih polja može lako vidjeti i razumjeti.
U proučavanju radija i mikrovalova postoji niz praktičnih primjena računalne elektromagnetike. Bolje razumijevanje ovog područja dovelo je do napretka u komunikaciji i do stvaranja antena koje su u stanju pouzdanije odašiljati i primati podatke. Posebno je područje stanične tehnologije imalo velike koristi od temeljitijeg poznavanja ovog područja, kao i od povećane računalne snage za izračunavanje interakcija elektromagnetskog polja na većem području.
Iako ponašanje elektromagnetskog polja nije dobro organizirano, radi jednostavnosti, znanstvenici računalne elektromagnetike često modeliraju ta polja simetrično. Za mnoge primjene, praktičnije je razmišljati o tim poljima kao općenitostima koje se mogu modelirati kao jednostavni dvodimenzionalni objekti, kao što su krugovi ili sfere. Moguće je izraditi točnije modele elektromagnetskih polja ako su potrebni za razne primjene.