Računalni klaster skup je pojedinačnih računala spojenih zajedno tako da funkcioniraju kao jedan entitet za različite zadatke. Korištenje klastera može ponuditi niz prednosti za određene vrste aktivnosti. Često se koriste za znanstvena istraživanja, složene izračune u brojnim područjima i isplativa superračunala u okruženjima poput financija. Dizajn računalnih klastera zahtijeva unos od vještih računalnih znanstvenika koji također mogu održavati klaster kako bi ga održali na vrhunskoj izvedbi. Vrste korištenih računala mogu odrediti koliko je računalni klaster robustan u radu, a tehničari također mogu prilagoditi operacijske sustave, aplikacije i druge specifikacije kako bi zadovoljili specifične potrebe.
Često su računala identična ili bliska njemu, te su vrlo blisko umrežena svojom vlastitom namjenskom vezom. Sigurnost računalnog klastera zahtijeva visok stupanj povjerenja između jedinica kako bi im se omogućila brza komunikacija, ali klaster se može zaštititi sigurnosnim mjerama kako bi se spriječio upad izvana. Radi praktičnosti, obično se fizički nalaze zajedno. Tehničari ih mogu optimizirati za obavljanje određenih vrsta zadataka.
Grupe cluster računala mogu biti jeftinije za instalaciju i održavanje od superračunala sa sličnim karakteristikama izvedbe. Iz tog razloga, objekti kojima je potreban kapacitet superračunala mogu razmotriti računalni klaster. Računala mogu izvoditi složene izračune uključujući i one koji se koriste u znanstvenom modeliranju i obradi detaljnih i zahtjevnih jednadžbi. Oni također mogu uravnotežiti opterećenja kako bi izbjegli usporavanja i isključivanja.
Još jedna prednost može biti povećana stabilnost. Ako jedno računalo pokvari, ostatak klastera može nastaviti s radom. To može biti važno za integritet podataka ili druge operacije u kojima korištenje jednog računala može izložiti korisnike riziku gubitka podataka ili drugim problemima. Cluster computing može ponuditi robusne opcije za upravljanje poslužiteljima, mrežama i drugim složenim sustavima koji se ne mogu pokvariti bez velikih troškova i potencijalnih smetnji poput kvarova u sustavima semafora ili kontrole zračnog prometa.
Osoblje koje želi pristup sustavu možda će morati rezervirati vrijeme na računalnom klasteru. To omogućuje tehničarima da planiraju korištenje, kao i održavanje i druge aktivnosti kako bi računala radila nesmetano. U hitnim slučajevima može biti moguće preurediti raspored kako bi se zadovoljile potrebe nekoga s hitnim računalnim potrebama, poput brzog modeliranja za praćenje razvoja olujnog sustava. Pojedinačni objekti s kritičnim potrebama mogu razviti vlastite sustave računalnih klastera kako bi izbjegli oslanjanje na sustav koji ne kontroliraju.