Svima nam je poznato što je računalo u specifičnom, suvremenom smislu. Osobna računala (PC) nalaze se u većini aspekata svakodnevnog života, a nekima je teško i zamisliti svijet bez njih. Ali pojam znači više od jednostavnog Maca i PC-a koji su nam poznati. Računalo je, u svom najosnovnijem slučaju, stroj koji može primati upute i izvoditi izračune na temelju tih uputa.
Sposobnost preuzimanja instrukcija – često poznatih kao programi – i njihovog izvršavanja je ono što razlikuje računalo od mehaničkog kalkulatora. Iako su oboje u stanju napraviti izračune, kalkulator jednostavno reagira na trenutni unos. Zapravo, većina modernih kalkulatora su zapravo računala, s brojnim unaprijed instaliranim programima koji pomažu u složenim zadacima.
Računala se kreću od vrlo malih do vrlo velikih. Neki su sposobni obaviti milijune izračuna u jednoj sekundi, dok drugima može biti potrebno mnogo vremena za izvođenje čak i najjednostavnijih izračuna. No, teoretski, sve što je jedno računalo sposobno učiniti, drugo će također moći. Uz ispravne upute i dovoljno memorije, računalo koje se nalazi u ručnom satu trebalo bi biti sposobno postići sve što superračunalo može – iako bi moglo potrajati tisuće godina da ručni sat dovrši operaciju.
Nekada su računala bila iznimno velika i zahtijevala su ogromne količine energije. To ih je učinilo korisnim samo za malu količinu zadataka – računanje putanja za astronomske ili vojne primjene, na primjer, ili razbijanje koda. S vremenom, s tehnološkim napretkom, oni su smanjeni, a njihovi energetski zahtjevi silno smanjeni. To je omogućilo da se moć iskoristi za zapanjujući niz namjena.
Koliko god računala bila rasprostranjena, ni izbliza ne počinju zagrebati površinu korištenja računala u našem svijetu. Interaktivni uređaji svih vrsta sadrže vlastita računala. Mobilni telefoni, GPS jedinice, prijenosni organizatori, bankomati, benzinske pumpe i milijuni drugih uređaja koriste ih kako bi pojednostavili svoje operacije i ponudili značajke koje bi bile nemoguće bez njih.
Ovakvo računalo se često naziva ugrađenim računalom. Ugrađeni tip razlikuje se od osobnog računala jer je u osnovi statičan u svojoj funkciji. Dok računalo, neki mobilni telefoni i neki osobni organizatori mogu imati instaliran novi softver i koristiti širok raspon značajki, ugrađeno računalo obično ima samo nekoliko namjena, koje su relativno fiksne nakon što je uređaj proizveden.
Ugrađeni sustavi razlikuju se u količini promjena koje im se mogu dogoditi nakon proizvodnje. MP3 player je, na primjer, ugrađeno računalo, ali može imati dosta interakcije i promjena na njemu. Može dopustiti korisniku promjenu korištenih boja, promjenu sata, ažuriranje firmvera i promjenu pjesama ili popisa pjesama u memoriji. Jedan unutar semafora, da uzmemo drugi primjer, vjerojatno je prilično fiksiran. Postavljen je tako da reagira na nekoliko određenih programa — doba dana, okidač kada se automobil približi, i možda unos iz središnje baze podataka u slučaju naprednijih sustava. Ovi programi nisu napravljeni za interaktivnost i vjerojatno se nikada neće mijenjati tijekom životnog vijeka sustava.
Računalo je jedna od najmoćnijih inovacija u ljudskoj povijesti. Uz njihovu upotrebu, ljudi su odjednom u stanju izvesti nevjerojatnu količinu računanja pri nevjerojatnim brzinama. Informacije se mogu zgnječiti, organizirati i prikazati u tren oka. Kako tehnologija nastavlja napredovati, računalo će nesumnjivo postati još raširenije – au mnogim slučajevima vjerojatno čak i manje prepoznatljivo.