“Računalo srednjeg ranga” je labavo definiran izraz za računalni sustav koji je moćniji od osobnog računala opće namjene, ali manje moćan od glavnog računala pune veličine. U većini slučajeva, računalo srednjeg ranga koristi se kao mrežni poslužitelj kada postoji mali do srednji broj klijentskih sustava. Računala općenito imaju više procesora, veliku količinu memorije s slučajnim pristupom (RAM) i velike tvrde diskove. Osim toga, obično sadrže hardver koji omogućuje napredno umrežavanje i portove za povezivanje s više poslovno orijentiranim perifernim uređajima kao što su uređaji za pohranu podataka velikih razmjera. Međutim, upotreba računala srednjeg ranga nije ograničena na tvrtke, budući da neki ljudi grade ili kupuju sustave srednjeg ranga kada su vrhunska osobna računala nedovoljna, što bi mogao biti slučaj sa složenom obradom slika u stvarnom vremenu ili računalnim igrama.
Ne postoji jedinstvena definicija što čini računalni sustav srednjeg ranga. Općenito, to se odnosi na sustav s instaliranim hardverom koji ima više radne specifikacije od onoga što se obično nalazi na širem maloprodajnom tržištu potrošača. U isto vrijeme, sustavi se smatraju srednjim jer hardver nije tako moćan kao veći mainframe sustav koji često koristi komponente posebno dizajnirane za poslovno ili industrijsko umrežavanje, sigurnost i redundantnost. Jedna uočljiva razlika između sustava srednjeg opsega i glavnog računala je ta što sustav srednjeg opsega često zadržava veliku količinu funkcionalnosti kao samostalno osobno računalo, dok je mainframe prvenstveno usmjeren na to da bude mrežni host.
Središnja procesorska jedinica (CPU) na računalu srednjeg opsega često je višejezgrenog dizajna, što znači da na matičnoj ploči postoji nekoliko fizičkih procesorskih čipova koji rade u tandemu. To omogućuje sustavu srednjeg ranga koji se koristi kao mrežni poslužitelj da istovremeno pokreće nekoliko neovisnih procesa, povećavajući brzinu i učinkovitost računala. Velika količina RAM-a i prostora na tvrdom disku, koji ponekad sadrži više od terabajta za pohranu, omogućuje računalu pokretanje složenog mrežnog softvera i održavanje značajnih baza podataka.
Kada se koristi u mrežnom okruženju, računalo srednjeg ranga može djelovati kao poslužitelj za nekoliko glupih terminala, pri čemu se sva obrada odvija unutar poslužitelja. Za računski intenzivnije postavke, kao što su znanstvena simulacija i istraživanje, sustav srednjeg ranga mogao bi zahtijevati da svaki klijent zapravo bude funkcionalno osobno računalo niske klase koje može samostalno obavljati neku obradu. Ako se koristi kod kuće, neke od prednosti umrežavanja i brzine računala srednjeg ranga mogu biti ograničene ili ostati neiskorištene jer mnogi računalni proizvodi i usluge na razini potrošača, kao što je digitalna pretplatnička linija (DSL) ili grafički softver niske klase, nisu u stanju iskoristiti prednosti povećanih sposobnosti srednjetonskog sustava.