Računovodstvo dugotrajne imovine je specifičan proces koji prati vrijednost i promjene u stavkama koje tvrtka koristi za dovršenje poslovnih procesa. Dugotrajna imovina može uključivati niz različitih predmeta, kao što su računala, softver, zgrade, oprema, uredski dekor ili vozila, između ostalih predmeta. Tvrtka često ima odjel za računovodstvo osnovnih sredstava koji prati te stavke, obračunava amortizaciju i revalorizira stavke prema potrebi prema standardnim računovodstvenim načelima. Većina tvrtki stvara skup internih smjernica koje treba slijediti prilikom obračuna dugotrajne imovine unutar poduzeća.
Gotovo sva poduzeća imaju ili koriste dugotrajnu imovinu u svom poslovanju. Važan dio računovodstva dugotrajne imovine je stvaranje limita u dolarima na kojem će tvrtka smatrati stavku imovinom, a ne troškom. Ova se smjernica nalazi u standardnom računovodstvenom priručniku tvrtke i trebala bi odražavati nacionalni računovodstveni standard koji daju upravljačka računovodstvena tijela. Tvrtke često postavljaju ograničenje od 500 USD ili 1,000 USD (USD) za evidentiranje dugotrajne imovine. Sve što je iznad ove granice u dolarima stoga je imovina, a ne trošak. Većina menadžera ili zaposlenika ispunjava obrazac kako bi zatražili stavke koje se evidentiraju kao imovina. Za evidentiranje stavke kao imovine u računovodstvenoj knjizi potrebno je daljnje odobrenje.
Kako bi ispravno evidentirali imovinu, računovođe moraju vrednovati stavku po knjigovodstvenoj ili tržišnoj vrijednosti prema nacionalnim računovodstvenim standardima. Tržišna vrijednost se obično koristi za zgrade, vozila, opremu ili zemljište; sve ostalo je po knjigovodstvenoj vrijednosti, što je iznos koji je tvrtka platila za stjecanje imovine. Drugi korak u računovodstvu dugotrajne imovine je utvrđivanje je li imovina amortizirana. Opet, nacionalni računovodstveni standardi dat će smjernice za imovinu koja se amortizira i kojih bi se tvrtka trebala pridržavati prilikom kreiranja interne računovodstvene politike. Ako se amortizira, knjigovođe dugotrajne imovine postavljaju raspored amortizacije za svako kvalificirano sredstvo.
Računovodstveni odjel dugotrajne imovine poduzeća također je odgovoran za upravljanje fizičkom imovinom u poduzeću. Računovođe će možda morati provesti inventuru i fizički pregledati svako dugotrajno sredstvo u računovodstvenoj knjizi tvrtke. Ovaj se proces može završiti tromjesečno ili godišnje, ovisno o broju dugotrajne imovine u poduzeću. Svrha ovoga je osigurati da je imovina tamo gdje bi trebala biti i u dobrom radnom stanju. Imovina koja više nije potrebna poduzeću se navodi kao unos za otuđenje u računovodstvenoj knjizi i poduzeće tada mora otuđiti imovinu.