“Radikulopatija” je izraz koji se koristi za opisivanje stanja koja su uzrokovala oštećenje živčanih korijena koji povezuju kralježnicu s ostatkom živčanog sustava. Dobro poznati oblik radikulopatije je išijas, također poznat kao lumbalna radikulopatija. Osobe s radikulopatijom mogu doživjeti niz simptoma, a stanje može biti teško i frustrirajuće za liječenje. U nekim slučajevima, pacijent može surađivati s nekoliko pružatelja zdravstvenih usluga kako bi dobio najbolji mogući tretman i osigurao da se uzmu u obzir sve mogućnosti liječenja.
Korijeni spinalnih živaca su snopovi živaca koji šalju poruke u i iz središnjeg živčanog sustava. Osjetni živci usmjeravaju signale u središnji živčani sustav, dok motorni živci prenose poruke iz središnjeg živčanog sustava. Ti se živci sastaju u malim snopovima na kralježnici; snopovi izgledaju kao korijeni, što objašnjava njihov naziv. “Radikulopatija” dolazi od latinske riječi za korijen, radix, u kombinaciji s grčkim sufiksom -pathy što znači “bolest ili patnja”.
Postoji širok raspon uzroka radikulopatije. Ljudi koji su stariji ili oslabljen imunitet često su u opasnosti, jer njihovi živci kralježnice mogu biti osjetljiviji na oštećenja. Stanje također može biti uzrokovano bolestima ili bakterijskim infekcijama, te ozljedama kralježnice, posebice ozljedama koje komprimiraju kralješke. Radikulopatiju karakterizira bol, utrnulost i slabost koja zrači iz kralježnice. U nekim slučajevima se i živčani sustav zbuni, te počne slati signale bez ikakvog podražaja.
Kada se dijagnosticira radikulopatija, liječnici obično utvrđuju je li to cervikalna, smještena na vratu, torakalna, smještena u srednjim leđima ili lumbalna, smještena u donjem dijelu leđa. Neki liječnici također određuju određene kralješke, zbog čega bi se za nekoga moglo reći da ima “C7 radikulopatiju”. Liječnik također obično pokušava identificirati uzrok, budući da tijek liječenja varira, ovisno o tome što je uzrokovalo stanje. Na primjer, bakterijska infekcija može se liječiti antibioticima, dok bi teška trauma mogla zahtijevati operaciju za ublažavanje pritiska na kralježnične živce. Ponekad se uzrok ne može identificirati, pa se u tom slučaju stanje bolesnika naziva idiopatska radikulopatija.
Za liječenje radikulopatije koriste se mirovanje, lagana tjelovježba i lijekovi. Fizikalna terapija je često važan dio liječenja, zajedno s pratećim uređajima i mjerama koje su dizajnirane za smanjenje stresa i opterećenja kralježnice. U nekim slučajevima može biti potrebna operacija kako bi se riješio uzrok ili ublažila bol; radikulopatija može biti bolna za pacijenta, zahtijevajući niz mjera kako bi njegov ili njezin život bio podnošljiv.