Pojam radikalna kirurgija koristi se za opisivanje postupka kojim se uklanja kancerogen ili oboljeli organ ili masa zajedno s opskrbom krvlju, a ponekad i okolnim limfnim čvorovima ili žlijezdama. Može se koristiti u uklanjanju gotovo bilo koje vrste raka, iako se o učinkovitosti i sigurnosti izvođenja takvog zahvata raspravlja među istraživačima i kirurzima. U većini slučajeva, značajna količina zdravog tkiva uklanja se zajedno s tumorom.
Mnogi znanstvenici su protiv rutinske uporabe radikalne kirurgije za liječenje bolesti. To je prvenstveno zato što postoji veći rizik od komplikacija i rizika povezanih s radikalnim operacijama u usporedbi s jednostavnijim, konvencionalnijim metodama. Općenito, velik dio uklonjenog tkiva nije bolestan ili kancerogen, a ne razumije se puno o načinu na koji se rak širi na okolna tkiva. To znači da bilo kakve koristi od uklanjanja neoboljelog tkiva, ako ih ima, nisu u potpunosti određene ili prepoznate.
U proučavanju radikalne kirurgije došlo je do oprečnih rezultata. Neka istraživanja su pokazala da su pacijenti koji su bili podvrgnuti radikalnoj operaciji u usporedbi s onima koji su imali jednostavnije i tradicionalne sorte imali kraće razdoblje preživljavanja i nižu stopu izlječenja. Drugi su naveli da radikalni postupci pomažu u povećanju stope preživljavanja osiguravajući manje tkiva u koje će rak izrasti ako se vrati. Potrebno je više studija kako bi se odredio ukupni omjer koristi i rizika radikalnih postupaka.
Općenito, postoperativne komplikacije su veće kod radikalne operacije, a to je veliki nedostatak za pacijente. Također može postojati veći rizik od infekcije. Iz tog razloga, mnogi liječnici preporučuju izbjegavanje radikalnih varijanti u potpunosti, osim ako se rak ili neka druga bolest već proširila u okolnu krv ili čvorove, pa čak i tada treba ukloniti samo one zahvaćene.
Razlozi zašto je radikalna kirurgija rizičnija je zbog njezine kompliciranije prirode. Općenito, što je veća složenost postupka, veće su šanse da nešto pođe po zlu. Unatoč tome, postoje neki liječnici koji inzistiraju na izvođenju radikalnih zahvata. Dok se ne provede dodatna istraživanja kako bi se dokazali ili opovrgli inherentni rizici i koristi u usporedbi s jednostavnijim kirurškim metodama, ova se praksa možda neće promijeniti.
Pacijenti koji se podvrgavaju radikalnoj operaciji trebali bi se što je više moguće educirati o točnom postupku koji se radi, procesu oporavka i mogućim komplikacijama. On ili ona bi trebali razgovarati s kirurgom i razgovarati o uočenim prednostima izvođenja složenijeg zahvata u odnosu na jednostavniju metodu, te unaprijed iznijeti sve nedoumice ili želje. Na svakom je pojedincu da preuzme odgovornost za svoju brigu kako bi izbjegao nepotrebne rizike.