Radiofrekvencija se odnosi na izmjeničnu električnu struju s određenim svojstvima koja omogućuju njezino emitiranje s antene. Ako struja stvara elektromagnetsko polje ili val na frekvenciji koja je prikladna za emitiranje televizijskih ili radijskih signala, tada se smatra radiofrekvencijom. Te su frekvencije dio elektromagnetskog spektra i nalaze se odmah iza infracrvene strane vidljive svjetlosti.
Bilo koja frekvencija između oko devet herca – što znači devet ciklusa u sekundi – i 300 gigaherca – što znači 300 milijardi ciklusa u sekundi – može se smatrati radiovalom, iako se u stvarnim radijskim emisijama koriste samo frekvencije blizu sredine ovog raspona. Ostatak raspona radijskih frekvencija koristi uglavnom vojno i znanstveno osoblje.
Većina nas poznaje AM i FM radio, ali radio su samo neki od bežičnih uređaja koji koriste radio frekvenciju za rad. Televizijski prijenosi primljeni u eter su oblik radio valova, kao što su i satelitske komunikacije, radiopostaje za građane, te bežični i mobilni telefoni. Doista, svaka dostupna bežična tehnologija koristi vlastitu radio frekvenciju.
Većina radija i bežičnih uređaja služi samo jednoj svrsi, kao što je primanje AM radija ili prijenos zvuka i slike na kratke udaljenosti na jednoj radio frekvenciji, kao što je slučaj s baby monitorom. Međutim, postoje i radio prijemnici koji imaju pristup vrlo širokom rasponu frekvencija, a poznati su kao skeneri. Mnogi ljudi koriste skenere za podešavanje radijskih frekvencija koje koriste policija i vatrogasne službe ili kontrolori zračnog prometa. Skeneri se mogu koristiti za ugađanje samo jedne postaje ili se mogu postaviti za traženje aktivnosti u zračnim valovima u području i zaustavljanje kada se otkrije prijenos.
Jedna od manje poznatih upotreba radio frekvencija je kao vizualni alat u astronomiji. Objekti u svemiru često emitiraju velike količine energije osim vidljive svjetlosti, kao što su rendgenske zrake i radio valovi. Zapravo, dio statike koju čujemo između postaja dok okrećemo brojčanik radija, osobito noću u napuštenim područjima, zapravo je od međuzvjezdanih radio valova. Iako su ti radio valovi vrlo slabi kad stignu do Zemlje, astronomi ih mogu koristiti za stvaranje potpunije slike kozmosa nego što se može vidjeti samo okom, čak i uz pomoć teleskopa.