Što je Radon?

Radon je metalni element s atomskim brojem 86 i simbolom Rn. U periodnom sustavu elemenata nalazi se u skupini 18 iu razdoblju 6 desno od astatina. Radon je jedan od plemenitih plinova, koji se nazivaju i inertnim plinovima, zajedno s helijem, neonom, argonom, kriptonom i ksenonom. Njegovo ime dolazi od varijacije na drugi element, radij.

Radon, nekoć se zvao toron, vrlo je radioaktivan, s kratkim poluživotom. Ima dvadeset poznatih izotopa, od kojih se samo tri pojavljuju u prirodi, a različite izotope su otkrili različiti znanstvenici. Iako je Ernest Rutherford otkrio radon-220, otkriće radona-222 Friedricha Ernsta Dorna u Halleu u Njemačkoj 1900. neki smatraju svojim službenim otkrićem. Dorn ju je nazvao emanacijom radija, a to se ime, kao i simbol Em, povremeno koristi.

Radon ima ograničen broj primjena. Na primjer, koristi se kao izvor neutrona i ima ulogu u predviđanju potresa. No radon je glavna upotreba u radioterapijskom liječenju raka. To je ironično, jer radon je drugi vodeći uzrok raka pluća, kao i uzrokuje oštećenje plućnog tkiva koje može napredovati do plućne fibroze i emfizema.

Kako su ljudi izloženi radonu? Nalazi se u Zemljinoj kori diljem svijeta, a posebno u svih pedeset Sjedinjenih Država, radon prodire u zgrade, posebno one izgrađene na granitu. Ulazni putevi uključuju, između ostalog, kroz vodoopskrbu, kroz otvore oko crpki i odvoda, kroz praznine i pukotine u temeljima, podovima i zidovima te kroz građevinske spojeve. Razvoj građevinskih tehnika pomaže da se radon ne pojavi u novoizgrađenim domovima, a lakše je i jeftinije koristiti nego alternativu ublažavanja radona nakon što je ušao u dom.

Procjene govore da gotovo 1 od 15 domova u Sjedinjenim Državama ima višu razinu radona nego što preporučuje Agencija za zaštitu okoliša. Nažalost, regionalna i lokalna ispitivanja, čak ni na susjednim kućama, ne otkrivaju opasnost od zgrade, ali s druge strane, radonski testovi za zgrade su jeftini i jednostavni, a Agencija za zaštitu okoliša preporuča svima da provedu takvo ispitivanje ili da ga provedu. .

Dostupni su kratkoročni i dugoročni testovi, s kratkoročnim testiranjem u trajanju od 2 do 90 dana, a dugoročnim testiranjem duže od toga. Testove može obaviti vlasnik kuće ili se može angažirati kvalificirani ispitivač. Agencija za zaštitu okoliša vodi popis kvalificiranih ispitivača.