Radwaste je skraćenica za “radioaktivni otpad”, izraz koji se koristi za označavanje otpada koji sadrži radioaktivne materijale. Dolazi iz brojnih izvora, a može varirati od otpada niske razine s relativno niskom razinom radijacije do otpada vrlo visoke razine, opasnijeg otpada. Stvaranje radootpada stvara niz problema, od potrebe za zaštitom okoliša od štetnog zračenja do želje da se kontrolira stjecanje radootpada kako ne bi dospio u pogrešne ruke.
Iako mnogi ljudi radotpad povezuju s procesima nuklearne fisije poput onih koji se koriste za proizvodnju energije i bombe, on dolazi sa svih vrsta mjesta. Na primjer, bolnice stvaraju veliku količinu ove vrste otpada, uključujući kontaminiranu odjeću i igle koje se koriste u liječenju raka, a također je nusprodukt nekih industrijskih procesa. Prema općem dogovoru, sav rad otpad se tretira kao prijetnja s kojom se treba pažljivo rukovati i obuzdati.
Ova vrsta otpada predstavlja nekoliko opasnosti. Najočitija je prijetnja okolišu. Oslobađanje zračenja može oštetiti organizme izložene zračenju, kao što su ljudi, biljke i životinje. Ekstremno visoke razine zračenja mogle bi područje učiniti potpuno neupotrebljivom i vrlo opasnom. Radotpad također stvara političku prijetnju, jer bi se neke vrste potencijalno mogle koristiti u prljavim bombama koje su bombe dizajnirane za širenje nuklearne kontaminacije.
Zadržavanje radioaktivnog otpada postalo je gorući problem u mnogim regijama svijeta, posebno na mjestima gdje je iscurio nepropisno sadržan otpad, stvarajući opasnost za okoliš. Budući da predstavlja prijetnju zdravlju ljudi i okoliša, s njom se mora rukovati, zadržati i kontrolirati kako bi se osiguralo da se ne dopušta širenje. Mogu se odrediti posebni objekti za zadržavanje radiootpada, koji često stvaraju trenja u zajednicama u kojima se grade, a građani izražavaju zabrinutost za sigurnost i utjecaj otpada na buduće generacije.
Uz zadržavanje otpada u stanju nastajanja, vlade se moraju boriti i s otpadom prijašnjih generacija s kojim se loše rukuje. Na primjer, bačve radioaktivnih materijala bačene su na mnogim mjestima u oceanu, što je prisililo vlade da pokušaju dohvatiti te materijale prije nego što počnu curiti i predstavljaju opasnost od onečišćenja što bi moglo ozbiljno poremetiti morski okoliš.
Ovaj otpad također je povezan s etičkim pitanjima, a neki ljudi izražavaju zabrinutost zbog širenja nuklearne energije, kao i čistoće nuklearne energije. U nekim zajednicama ljudi vjeruju da nastanak radootpada ne bi trebao biti prihvatljiv nusprodukt industrijskih procesa, a nekoliko organizacija za zagovaranje tvrdilo je da je potrebno uvesti stroža ograničenja kako bi se smanjilo nastajanje radiootpada. S obzirom na to da su mnogi objekti za zadržavanje prepuni radioaktivnog materijala, od kojih su neki pohranjeni u nestabilnim privremenim spremnicima, ova zabrinutost je posve opravdana.