Rafinerija je tvornica ili postrojenje za preradu gdje se sirovi ili elementarni materijali prerađuju u upotrebljivije oblike. Postoji mnogo različitih vrsta rafinerija koje mogu proizvesti sve vrste proizvoda, od nafte do kuhinjske soli. Rafinerije često sadrže složene mehaničke sustave koji omogućuju sigurnu i ispravnu transmutaciju iz sirovina u gotove proizvode.
Vjerojatno najpoznatiji tip rafinerije je rafinerija nafte, gdje je sirova nafta izložena kemijskim i mehaničkim procesima kako bi se pretvorila u upotrebljivije oblike. Benzin, kerozin i naftni derivati mogu se proizvoditi u rafineriji nafte. Ove rafinerije imaju nevjerojatnu gospodarsku i stratešku važnost za mnoge regije; u ratu su rafinerije nafte često prve mete jer mogu usporiti ili zaustaviti infrastrukturu druge strane. Budući da veliki dio svjetske tehnologije trenutno radi na fosilnim gorivima koje prerađuju rafinerije, sigurnost i učinkovitost ovih prerađivačkih postrojenja od velike je brige u cijelom svijetu.
Mnoge od najstarijih tehnika rafiniranja na svijetu koriste se za preradu sirove hrane u gotove proizvode. Rafinerije šećera postoje stoljećima, pretvarajući repu i trsku u mnoge oblike šećera koji se koriste u svakodnevnoj kuhinji. U modernoj rafineriji šećera, sirovine se pročišćavaju, zasićene i konačno suše u odgovarajuću koncentraciju kako bi se otpremile na pakiranje.
Jedno važno razmatranje pri ispitivanju rafinerija je proizvodnja nusproizvoda. To su zasebni spojevi koji nastaju tijekom procesa rafiniranja koji mogu imati vlastitu upotrebu. Na primjer, melasa je nusproizvod rafinerija šećera. Sumpor i sumporna kiselina ponekad su nusproizvodi rafiniranja nafte.
Sigurnost je glavna briga u gotovo svim rafinerijskim operacijama. Rafinerije nafte i plina imaju ogromnu opasnost od požara i eksplozije, jer su materijali po prirodi zapaljivi. Osim toga, radnici su često u opasnosti od izlaganja zagađivačima i korozivnim kemikalijama i dimovima koji mogu rezultirati kroničnim ili čak smrtnim ozljedama. Nažalost, rafinerije imaju dugu povijest nesreća i smrtnih slučajeva zbog nadzora, pa čak i namjernog smanjenja sigurnosnih mjera. Mnoge vladine agencije i sindikati smatraju stroge sigurnosne standarde rafinerija glavnim prioritetom u industriji.
Zagađenje je još jedna velika briga u radu rafinerija. Kemijski procesi kao i velika količina energije potrebna za pokretanje velike rafinerije mogu doprinijeti emisiji stakleničkih plinova i povećanom onečišćenju zraka, vode i tla. Budući da globalno zatopljenje postaje glavna briga u 21. stoljeću, aktivisti i neke ekološki svjesne rafinerije traže načine za smanjenje onečišćenja i uključivanje zelene tehnologije, poput alternativne energije, u rafinerijsku upotrebu.