Rak vrata maternice čest je rak koji u početku može zahvatiti cerviks, područje koje je pričvršćeno i leži neposredno ispod maternice, a zatim se može proširiti na maternicu, zid rodnice i metastazirati na druge dijelove tijela. Posljednjih je godina medicinska zajednica napravila velike korake naprijed u prepoznavanju prevladavajućeg čimbenika rizika za rak vrata maternice, a to je kontrakcija nekoliko oblika humanog papiloma virusa (HPV). U većini slučajeva ovog stanja, žene su također pozitivne na raniju infekciju HPV-om, koja je često bez simptoma. Nisu svi slučajevi raka vrata maternice uzrokovani HPV-om i postoje ljudi koji dobiju HPV, a ne dobiju ovaj rak. Međutim, faktor rizika značajno se povećava za one koji su imali HPV, a sada postoji cijepljenje za ove oblike HPV-a koje može uvelike smanjiti rizik.
Samo u SAD-u oko 11,000 žena godišnje dobije dijagnozu raka vrata maternice, a od tih slučajeva čak 4,000 od tih žena može umrijeti. Uz godišnje posjete ginekolozima i godišnje papa testove, može biti vrlo lako dijagnosticirati rak u ranoj fazi kada je najizlječiviji. Budući da su znanstvenici otkrili vezu s HPV-om, rizične žene također mogu biti zamoljene da urade HPV krvni test u laboratoriju kako bi se isključio ovaj čimbenik rizika za ovo stanje. Važno je napomenuti da čak i ako niste pozitivni na HPV test, još uvijek možete razviti rak vrata maternice. Drugi čimbenici rizika kao što su seksualna aktivnost u mladoj dobi, višestruki partneri, nesiguran seks i pušenje mogu povećati rizik za ovo stanje.
Rak vrata maternice u ranoj fazi, gdje je prisutno nekoliko abnormalnih stanica, često ima malo simptoma. Kako rak napreduje i ovih nekoliko stanica se pretvara u lezije skvamoznih stanica, zatim u tumore, te počinju utjecati na maternicu, zdjelicu i metastazirati, počinju se pojavljivati drugi simptomi. Može doći do vaginalnog krvarenja između mjesečnica ili nakon što ste prošli menopauzu. Spolni odnos može biti bolan, a spolni odnos može uzrokovati još više krvarenja. Žene također mogu primijetiti blago vodenast iscjedak s nijansama krvi koji može loše mirisati. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, to znači da biste trebali odmah posjetiti ginekologa, čak i ako su vam brisevi bili normalni u prošlosti.
Nakon što se ovaj rak otkrije, dodatni testovi pomažu u potvrđivanju dijagnoze i određivanju stadija raka. Ovi testovi uključuju fizički pregled, biopsiju bilo kojeg područja koje se čini kancerogenim i postupak koji se naziva konizacija ili biopsija konusa, kojom se uklanja stožasti komad tkiva iz cerviksa. Također možete očekivati više krvnih pretraga, rendgenskih zraka i raznih skeniranja tijela kako biste potražili područja raka izvan cerviksa.
Liječenje stanja uvelike ovisi o stadiju raka. Kada je rak u ranoj fazi, konizacija, laserska operacija ili kriokirurgija (zamrzavanje stanica) mogu ukloniti abnormalne stanice s vanjske strane cerviksa. Nakon što se rak pomakne dublje u cerviks ili zahvaća maternicu, gotovo uvijek je potrebna histerektomija, a ako je rak metastazirao, žene će također morati proći zračenje i/ili kemoterapiju kako bi ubile kancerogene stanice. Najbolje mogućnosti liječenja dostupne su za one kojima je ovo stanje rano dijagnosticirano, zbog čega se ne može dovoljno naglasiti da su redoviti ginekološki pregledi i papa testovi važni.
Za mnoge žene koje imaju rak vrata maternice, rođenje djeteta u budućnosti može biti teško ili nemoguće. Kada se stanje uhvati u ranoj fazi, uklanjanje abnormalnih stanica ili konizacija, pa čak i uklanjanje većine cerviksa ne znači da ne možete zatrudnjeti. Ipak, budući da je cerviks u biti točka držanja za fetus koji raste, trudnoća je mnogo vjerojatnija za pobačaj. Očito značajnije liječenje, poput histerektomije, znači da trudnoća nije moguća.
Cijepljenje protiv HPV-a možda je najbolja šansa za prevenciju raka vrata maternice, iako zasigurno nije dozvola za nezaštićeni spolni odnos, a nije ni 100% jamstvo da se rak neće pojaviti. Neki roditelji vjeruju da će cijepljenje djeci dati dozvolu za rano uključivanje u seks ili će svojoj djeci poslati mješovitu poruku, te su oprezni da se njihove kćeri cijepe. Treba napomenuti da se HPV može zaraziti kontaktom koža na kožu i ne mora se nužno zaraziti standardnim spolnim odnosom. Djevojčice i dječake treba savjetovati da se suzdrže od seksa i čekaju, budući da više seksualnih partnera i rani spolni odnos povećavaju rizik od HPV infekcije za oboje. Oni koji su seksualno aktivni uvijek bi trebali koristiti kondome, koji mogu smanjiti rizik od infekcije HPV-om, uz zaštitu muškaraca i žena od drugih spolno prenosivih bolesti.