Ratni čin je agresivni čin koji je jedna država počinila protiv druge. Najčešće se koristi za upućivanje na neprijateljske akcije vlade tijekom mira koje drugim državama daju opravdanje za objavu rata, ili casus belli. Za vrijeme rata odnosi se na radnje koje provode vlade za vođenje tog rata. U nekim kontekstima može uključivati i vojne akcije koje provode nedržavni akteri, kao što su pobunjenici, teroristi ili partizani. Koncept ratnog čina važan je za međunarodnu politiku i diplomaciju, a može biti relevantan i u drugim područjima, poput industrije osiguranja.
Brojne različite akcije mogu biti čin rata osim očitog primjera stvarne invazije ili drugog vojnog napada. Blokada, korištenje vojne sile za odsjecanje nacije ili dijela nacije od vanjske trgovine ili zaliha, je čin rata protiv blokirane zemlje. Nasilne tajne operacije, kao što su atentati ili sabotaže koje provode vladini agenti u stranim zemljama, također se mogu smatrati ratnim djelima ako se otkriju. Ideja o akcijama za vrijeme mira koje predstavljaju ratna djela koja opravdavaju odmazdu često je važna za etičke teorije o tome kada je rat moralno prihvatljiv, kao što je ideja pravednog rata u katoličkoj filozofiji i u međunarodnim ugovorima koji ograničavaju korištenje ratovanja kao sredstva rješavanja sporova.
Ratna djela tijekom rata regulirana su skupom zakona koji se obično naziva ratnim zakonima. Na primjer, prema Ženevskoj konvenciji, borbene snage koje zakonito sudjeluju u ratnim djelima moraju otvoreno nositi oružje i identificirati se kao borci. Blokada neprijateljske luke kako bi se spriječio uvoz ratnih zaliha smatra se legitimnom vojnom taktikom, ali neke posebne prakse nisu. Na primjer, prema modernom međunarodnom pravu, brod iz neutralne zemlje koji ulazi u blokiranu luku može se ukrcati i pregledati zbog krijumčarenja, ako je potrebno, silom, ali sila za blokadu ne može jednostavno otvoriti vatru na neutralni brod za približavanje blokiranoj luci. Posebna pravila nametnuta ratnim zakonima mijenjala su se tijekom vremena, nastala kombinacijom nagomilanih običaja, pravnih presedana i ugovora, a varira i opseg u kojem se oni stvarno poštuju.
Gubici uzrokovani ratnim djelima često nisu pokriveni osiguranjem, kao što je osiguranje kuće ili životno osiguranje, jer mnoge police osiguranja imaju klauzule koje ih izričito isključuju. To obično uključuje gubitke pretrpljene zbog terorističkih napada, pobuna i građanskih nemira, kao i gubitaka uzrokovanih zaraćenim državama. Moguće je kupiti osiguranje koje pokriva ratna djela, nazvano osiguranje od ratnog rizika. Ove politike kupuju prvenstveno međunarodne tvrtke koje posluju u zemljama u kojima postoji ozbiljan rizik od oštećenja imovine ili ozljeda zaposlenika zbog političke nestabilnosti ili nasilja.