Ratni zločin je zločin koji je počinjen tijekom rata, bilo od strane civila ili pripadnika vojske. Ratni zločini bili su problem kroz cijelu ljudsku povijest, iako se procesuiranje takvih zločina pojavilo tek u 20. stoljeću, zahvaljujući bijesu javnosti o zločinima koje su počinile njemačke i japanske snage tijekom Drugog svjetskog rata. Nažalost, ovaj pojam može biti pomalo izazovno definirati, jer je pomalo maglovit. Ratne zločine također je teško procesuirati i dokazati.
Većina vlada slaže se da je svaka radnja koja krši međunarodne konvencije i sporazume o ratovanju ratni zločin. Na primjer, zlostavljanje ratnih zarobljenika je zabranjeno Ženevskom konvencijom i stoga se smatra ratnim zločinom. Perfidnost, čin namjernog zavaravanja neprijatelja, također je ratni zločin. Zločini protiv čovječnosti kao što su mučenje, genocid, masovna deportacija i druga djela progona također se smatraju ratnim zločinima kada se dogode tijekom rata.
U idealnom slučaju, pojedinačne nacije trebale bi procesuirati vlastite ratne zločince, au nekoliko zemalja su uspostavljeni sudovi nakon ratnih razdoblja za oslobađanje ili osudu i osudu osumnjičenih ratnih zločinaca. U drugim slučajevima, neutralni sudovi poput onih u Haagu sudili su ratnim zločincima nakon razdoblja rata. Suđenja obično uključuju svjedočenje žrtava, ako je moguće, zajedno sa svjedocima i stručnjacima kao što su forenzički antropolozi koji analiziraju dokaze na sumnjivim mjestima kriminalne aktivnosti. Kazne za ratne zločine su različite, ovisno o veličini zločina i volji suda.
Prvi ozbiljniji pokušaji procesuiranja ratnih zločinaca dogodili su se nakon Prvog svjetskog rata i uglavnom su smatrani neuspjelim. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata u Buremburgu u Njemačkoj organiziran je sud za suđenje osumnjičenim ratnim zločincima. Tribunalom su upravljale savezničke okupacijske snage, a tijekom Nürnberškog procesa suđeno je brojnim istaknutim nacistima, uključujući Hermanna Göringa i Rudolfa Hessa. Ovaj sud je postavio teren za buduće procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine i izazvao promjenu u međunarodnim stavovima o konceptu ratnog zločina.
Na međunarodnom planu, organizacije poput UN-a mogu nadzirati zone sukoba u potrazi za znakovima ratnih zločina. U nekim slučajevima, osumnjičeni ratni zločinci mogu biti vraćeni neutralnom sudu kao što je Međunarodni kazneni sud u Haagu, ako Ujedinjeni narodi smatraju da im se neće suditi na odgovarajući način u njihovim matičnim zemljama. Ovaj međunarodni sud vrlo je precizno odredio ovlasti, kako bi osigurao da se njegova ovlast ne zlorabi.