Warflying je čin korištenja zrakoplova i detektora bežične mreže za pronalaženje lokacija bežične mreže. Pojam je usko povezan s ratnim hodanjem i ratnim vođenjem, a oba se odvijaju s tla. Dok neki pojedinci mogu prakticirati ratovanje kako bi rekli drugima gdje se mogu nalaziti otvorene mreže, tvrtke računalnog hardvera mogu upotrijebiti praksu kako bi utvrdile kako se ponašaju protiv konkurencije. Ova praksa nije protuzakonita, ali pristup nekim mrežama može biti, ovisno o situaciji.
Glavna prednost ratovanja je brzina kojom se mreže mogu pronaći na širokom području. Koristeći zrakoplov, pojedinci su u mogućnosti prijeći daleko veće udaljenosti u puno kraćem vremenskom razdoblju. Korištenje zrakoplova također eliminira mnoge druge barijere koje su često prisutne i ometaju bežične signale, kao što su druge zgrade, drveće i drugi objekti na zemlji. S obzirom na nedostatak smetnji, ratovanje može biti učinkovito na relativnim visinama od 2,500 stopa ili više.
Jedan od glavnih nedostataka ratovanja je to što može biti teško odrediti odakle točno dolazi signal bežičnog interneta. To čini identifikaciju žarišnih točaka s bilo kojim stupnjem točnosti gotovo nemogućom, osobito ako postoji mnogo različitih wifi signala u jednom zemljopisnom području. Nakon što je područje izvidjeno iz zraka, preciziranje signala na tlu može biti lakše kroz ratno hodanje ili ratovanje.
Glavna svrha koju neke tvrtke mogu imati u ratovanju je jednostavno pratiti koliko je njihovih proizvoda vani u usporedbi s proizvodima druge tvrtke. To bi moglo pomoći u određivanju tržišnog udjela, barem za određeni grad ili regiju. Te informacije mogu pomoći tvrtki u određivanju svoje marketinške strategije za određeno područje i dovesti do učinkovitijeg, ciljanog oglašavanja u tom području.
Neki pojedinci mogu prakticirati ratno letenje iz zabave, čak i samo kao izgovor da se dignu u zrak. Oni koji sudjeluju u aktivnosti mogu biti odgovorni za objavljivanje informacija o hotspotovima na internetu. U takvim slučajevima mogu naznačiti je li veza sigurna ili nezaštićena, ili je namijenjena za javnu upotrebu.
Bez obzira odakle dolaze informacije o žarišnim točkama, na pojedinom korisniku je da utvrdi je li pristup mreži legalan. Čak i korištenje bežične mreže za pristup Internetu može biti protuzakonito, ako korištenje nije ovlašteno. To vrijedi čak i ako korisnik ne namjerava nanijeti štetu ili ukrasti podatke od vlasnika mreže.