Krivulja prinosa odnosi se na linijski grafikon koji prikazuje vezu između prinosa do dospijeća i vremena do dospijeća obveznica iste klase imovine i kvalitete. S lijeva na desno, krivulja prinosa predstavlja stope za obveznice od najkraćeg do najdužeg dospijeća, obično do dospijeća od 30 godina. Ravna krivulja prinosa znači da postoji mala razlika između stopa kratkoročnih i dugoročnih obveznica.
Grafikon krivulje prinosa ima vertikalnu os koja predstavlja prinos do dospijeća u postocima i horizontalnu os koja predstavlja vrijeme do dospijeća u godinama. Vrijeme do dospijeća odnosi se na vrijeme koje preostaje dok obveznica ne istekne i njezin vlasnik ne primi natrag glavnicu obveznice, što je iznos novca koji je on ili ona u početku uložio u obveznicu. Prinos do dospijeća odnosi se na stopu povrata koju obveznica generira ako se drži do datuma dospijeća.
Krivulja prinosa pokazuje razlike između različitih prinosa, također poznatih kao rasponi prinosa, koje su uzrokovane razlikama u vremenu do dospijeća. Normalna krivulja prinosa ima uzlazni nagib, što znači da se prinosi povećavaju kako se rok dospijeća produžuje. Obrnuta krivulja prinosa ima nagib prema dolje, što znači da su prinosi dugoročnih obveznica niži od prinosa kratkoročnih obveznica. Ravna krivulja prinosa često se manifestira kada krivulja prinosa prelazi između normalnog oblika i obrnutog oblika.
Krivulja prinosa često može ukazivati na ekonomska očekivanja. Uzlazni nagib ukazuje na očekivanja viših kamatnih stopa u budućnosti, a oštar uzlazni nagib često dolazi neposredno prije ekonomskog poboljšanja. Silazni nagib ukazuje na očekivanja nižih kamatnih stopa u budućnosti i često se pojavljuje neposredno prije recesije. Ravna krivulja prinosa obično se pojavljuje tijekom ekonomskih tranzicija i traje samo kratko vrijeme. Inflacija i odluke središnje banke utječu na buduće kamatne stope i oblik krivulje prinosa, pa ravna krivulja prinosa također može značiti da tržište vjeruje da je inflacija pod kontrolom i da se neće puno promijeniti u budućnosti.
Kada investitor vidi ravnu krivulju prinosa, on ili ona obično odlučuje držati kratkoročne obveznice, a ne dugoročne obveznice. To je zato što držanje dugoročnih obveznica nosi veće rizike koji proizlaze iz većih mogućih fluktuacija. Veći prinosi obično kompenziraju veće rizike. Kada su prinosi isti, ulagač ne bi imao nikakve koristi od držanja rizičnijih dugoročnih obveznica.