Što je razvod bez krivnje?

Razvod bez krivnje zapravo je koncept uveden tijekom komunističke revolucije 1917. u Rusiji. Umjesto da crkvama dopusti pravo da određuju uvjete kada i kako bi se razvod mogao dogoditi, omogućio je ljudima da brže okončaju svoje brakove, samo na temelju nepomirljivih razlika. Trebalo je mnogo dulje da se ovaj koncept uhvati u drugim zemljama, posebno u SAD-u. Kalifornija je bila prva država koja je 1969. godine uvela zakon o razvodu braka bez krivnje, ali tek 1985. sve američke savezne države dopustili su taj koncept, a može se različito tumačiti u različitim državama. Njujorčani koji traže razvod bez krivnje čine to potpisivanjem sporazuma o rastavi. Zatim moraju čekati cijelu godinu da nastave s razvodom.

U suštini, razvod bez krivnje znači da bilo koji supružnik može prekinuti brak, a u mnogim slučajevima zaista ne mora postojati razlog. Navedeni razlog su nepomirljive razlike, ali to može značiti gotovo sve, od preljuba supružnika do nekoga tko jednostavno odluči da ne želi biti u braku. Tamo gdje se ne primjenjuju zakoni o razvodu zbog krivnje, praktički je nemoguće zaustaviti razvod, budući da bilo koji supružnik može pokrenuti brakorazvodni postupak i dobiti razvod u skladu s tim zakonima.

Razvod bez krivnje također obično znači, posebno u državama zajedničke imovine, da loši postupci jednog supružnika ne utječu na raspodjelu imovine 50/50. Neka pitanja “krivnje” mogu se uzeti u obzir kada je u pitanju razmatranje alimentacije ili uzdržavanja djeteta. Sudovi također mogu razmatrati hitne zahtjeve za financijsku pomoć prije razvoda. Zakon o nevinosti može znatno skratiti vrijeme potrebno za pojavljivanje na sudu, budući da suci ne moraju vagati ponašanje supružnika kako bi odlučili hoće li odobriti razvod. Umjesto toga, kada nije kriv, malo se ili uopće ne razmišlja o tome kako i zašto dolazi do razvoda.

To ne znači da bračni drug ne može tužiti svog supružnika ako je osoba postupila kazneno. Čak i kada dođe do razvoda bez krivnje, supružnik bi mogao tužiti supružnika nasilnika na građanskom sudu ili bi mogao podnijeti stvar na kazneni sud i zahtijevati kazneni progon supružnika. Stoga može doći do nejednake podjele imovine nakon razvoda, ako supružnik može podnijeti zahtjev i ima dokaz o značajnom zlostavljanju.

Nadalje, sudac će možda morati saslušati argumente krivnje prilikom određivanja alimentacije ili prilikom određivanja skrbništva nad djecom. Dakle, iako se razvod ipak može dobiti iz bilo kojeg razloga, krivnja može igrati važnu ulogu u odlučivanju tko će biti roditelj djece i koja će se alimentacija dodijeliti na temelju radnji jednog ili oba supružnika.