Reaktivni poremećaj privrženosti (RAD) je oblik poremećaja privrženosti koji se manifestira kod male djece, obično prije pete godine. Djeca s ovim stanjem nisu uspostavila sigurnu privrženost svojim primarnim skrbnicima i kao rezultat toga ne razvijaju se dobro u društvu. Djeca s reaktivnom privrženošću mogu se uključiti u različita antisocijalna ponašanja i teško se slagati s drugom djecom. Ako se ne liječi, ovo psihološko stanje može se zadržati u odrasloj dobi i može stvoriti poteškoće dok se osoba pokušava kretati u društvu.
Uzroci reaktivnog poremećaja privrženosti vrte se oko situacija u kojima djeca imaju poteškoća u stvaranju privrženosti svojim skrbnicima. Djeca koja su zlostavljana ili zanemarena često imaju ovaj problem, kao i djeca koja su institucionalizirana ili lišena stabilnog kućnog života. Nedostatak zdrave privrženosti ljudima kao što su roditelji, bake i djedovi i tako dalje dovodi djecu do razvoja neprilagođenih društvenih ponašanja.
U dezinhibiranom obliku reaktivnog poremećaja privrženosti, djetetu nedostaju konvencionalne društvene inhibicije. Djeca mogu pristupiti potpunim strancima, biti vrlo iskrena i otvorena s ljudima koje ne poznaju dobro, te pokazuju druge oblike neselektivne društvenosti. Nasuprot tome, djeca s inhibicijom su povučena, preferiraju svoje društvo i izbjegavaju društvene situacije.
Neki znakovi da bi dijete moglo imati reaktivni poremećaj privrženosti uključuju opću nezainteresiranost za okolni svijet, odmicanje od skrbnika, lošu hranu i neobično ponašanje u usporedbi s djecom iste dobi. Za postavljanje dijagnoze potrebno je provesti potpunu psihološku evaluaciju, pri čemu se procjenjuju i dijete i njegovatelji. Prije početka liječenja važno je potvrditi da dijete ima reaktivni poremećaj privrženosti.
U nekim slučajevima, evaluatori mogu smatrati da je u najboljem interesu djeteta da bude smješteno u drugi dom, kao kada su djeca žrtve zlostavljanja i zanemarivanja. U drugim slučajevima, terapeuti rade s djetetom i njegovateljima kako bi pomogli u stvaranju zdravih privrženosti. Solo i grupna terapija koriste se uz vježbe i niz drugih tehnika. Svaki terapeut ima malo drugačiji pristup, a ponekad je potrebno nekoliko pokušaja i pogrešaka da se pronađe pravi pristup za danu obitelj.
Ljudi bi trebali biti svjesni da su neke opasne terapije predložene za reaktivni poremećaj privrženosti, kao što je previjanje djece kako bi ih zatvorili. Važno je tijekom liječenja surađivati s certificiranim i licenciranim psihoterapijskim stručnjakom, te provjeriti s liječnikom prije upuštanja u alternativne terapije kako biste bili sigurni da neće naštetiti djetetu fizički ili psihički.