Rečenica s vrtnom stazom je ona koja čitatelja figurativno vodi niz vrtnu stazu, dovodeći ga u zabludu da misli da će značenje rečenice biti drugačije od onoga što stvarno jest. Gramatički ispravna, rečenica vrtne staze dovodi u zabludu ili zbunjuje jer kada ljudi čitaju na engleskom, grade značenje jednu po jednu riječ, u skladu s vlastitim iskustvom i predubeđenjima. Značenje većine rečenica o vrtnim stazama razjašnjava se nakon što se pročita cijela rečenica, iako se čitatelj često mora vratiti kako bi preispitao i ponovno protumačio riječi.
Mnoge engleske riječi imaju dvostruku ulogu i kao imenice i kao glagoli, a dvosmislenost mnogih rečenica vrtnih staza temelji se na tome. Na primjer, kada čitaju rečenicu koja počinje sa “Starac”, ljudi pretpostavljaju da je “čovjek” imenica. Međutim, kada rečenica završi s “čamac”, čitatelji moraju promijeniti svoju pretpostavku cijele rečenice – “Starac čamac” – da bi imala bilo kakvo značenje. Kada shvatimo da se u ovom slučaju “čovjek” koristi kao glagol koji znači “operirati”, značenje rečenice je jasno.
Mnoge su rečenice dvosmislene, ali to ih ne čini nužno pravim rečenicama o vrtnim stazama. Rečenica vrtne staze sadrži lokalnu dvosmislenost, koja je razjašnjena unutar rečenice, poput “Stari vlak, mladi se bore”. S druge strane, “Mačku je vrtlar pronašao kraj šupe” globalno je dvosmislen jer značenje ostaje nejasno.
Još jedna značajka engleskog jezika koja vodi do rečenica vrtnih staza je ispravnost izostavljanja riječi iz rečenica. “Konj koji je jurio pored štale pao je” savršeno je fina i gramatički ispravna rečenica s prilično jednostavnim značenjem, koje je u osnovi “konj je pao”. Međutim, kada se uklone riječi “to je bilo”, rečenica nije ništa manje gramatički točna, a značenje je nepromijenjeno. Čitatelj koji se susreće s “Konj je jurio pored štale pao”, najvjerojatnije će se morati barem jednom vratiti kako bi preispitao početne pretpostavke o značenju rečenice.
Pogrešna priroda rečenice o vrtnoj stazi mnogo je izraženija kada je napisana. To je zato što postoji toliko više komponenti govorne komunikacije, kao što su nagib i ton glasa, da je stvarno značenje rečenice često jasno do trenutka kada je rečenica izgovorena. Novinski naslovi ponekad su rečenice vrtne staze, kao što su “Ekipa hitne pomoći pomaže žrtvi ugriza zmije;” primjer iz Drugog svjetskog rata bio je “Osma armija gura boce u njemačku stražnju stranu”. Ovakvi naslovi ponekad su namjerno napisani u stilu vrtne staze kako bi zainteresirali čitatelja. Uostalom, posao pisca naslova je uvjeriti čitatelje da pročitaju priču ispod naslova, a rečenica s vrtnom stazom često je pouzdano privlačenje pažnje.