Funkcija rečenice u osnovi ukazuje na svrhu rečenice, a ne na oblik rečenice koji pokazuje kako je sastavljena. Postoje četiri glavne vrste funkcija. Izjavne rečenice su najčešća i osnovna funkcija i izražavaju ideju ili činjenični iskaz, dok su upitne rečenice one koje postavljaju pitanje. Usklična rečenica ima rečeničnu funkciju da daje uskličnu izjavu koja nije nužno usmjerena ni na koga drugog, a imperativna rečenica je ona u kojoj je izjava naredba ili uputa.
Na mnogo načina, rečenična funkcija je “zašto?” rečenice, koja se bavi time zašto netko koristi određenu vrstu rečenice da nešto izrazi. Deklarativna rečenica je najčešća i najjednostavnija funkcija koju rečenice imaju i često se smatra osnovnim oblikom rečenice. Može biti jednostavno kao “Ovaj komad papira je crven”, što služi jednostavnom deklarativnom iskazu o stanju nečega. Rečenice s deklarativnom funkcijom obično završavaju točkom i kada se izgovore naglas obično se izgovaraju ujednačeno s intonacijom radi naglašavanja.
Upitne rečenice su izjave koje se koriste za postavljanje pitanja. Koristeći osnovnu formu od prije, upitna rečenica može se jednostavno napraviti pomicanjem glagola unutar rečenice u “Je li ovaj komad papira crven?” Funkcija upitne rečenice obično je naznačena upotrebom pitanja ili upitnog znaka na kraju, a kada se izgovori naglas, govornik često koristi rastuću intonaciju prema kraju rečenice.
Usklične rečenice su također uobičajena vrsta funkcije, u kojoj se iskaz podrazumijeva kao uzvik. Nije nužno namijenjen određenom slušatelju, već kao način na koji govornik oslobađa uzbuđenje ili određeni osjećaj. Usklične rečenice mogu biti jednostavne poput “Jipi!” ili “Evo ga!” i obično završavaju uskličnikom. Kad se izgovore naglas, rečenice s uskličnom rečeničnom funkcijom mogu biti vikane ili se na neki drugi način često izgovaraju višom ili bržom intonacijom.
Imperativne rečenice pružaju upute ili izdaju naredbe. Ova vrsta funkcije rečenice može biti prilično kratka i jednostavna i može uključivati bilo što od “Pazi!” na “Napravi jedan korak ulijevo, sada korak unatrag.” Imperativne rečenice mogu završavati točkom ili uskličnikom, ovisno o prirodi rečenice, a mogu koristiti postojanu ili glasnu intonaciju.