Receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR) važna je komponenta u liječenju raka. EGFR, također nazvan ili Erb ili receptor humanog epidermalnog faktora rasta (HER), protein je smješten na membranama nekih stanica. Ligandi, ili molekule, vežu se na receptore i pokreću kaskadu koja kontrolira rast stanica. Neke vrste stanica raka imaju abnormalno velik broj receptora, što dovodi do nekontroliranog rasta tumora.
Ligandi aktiviraju obitelj receptora epidermalnog faktora rasta. Receptori se spajaju s ligandima, što rezultira fosforilacijom ili dodatkom fosfatne skupine molekuli. Fosforilacija stvara mjesta vezanja za molekule koje prenose signale nizvodno. Put završava stimulacijom stanične proliferacije.
Receptori su raspoređeni tako da prelaze staničnu membranu, osiguravajući kanal izvana prema unutrašnjosti stanice. Kada ligandi primaju receptore izvan stanice, receptori prevode taj signal unutra. Signali pokreću kaskadu koja potiče rast i diobu stanica. U normalnoj stanici, ovaj put je strogo reguliran za kontrolu rasta.
Stanicama raka, međutim, nedostaju regulatorni mehanizmi normalnih stanica. Receptor epidermalnog faktora rasta može biti pretjerano izražen, što znači da stanična membrana ima previše mjesta za vezanje. Stanice mogu sadržavati previše kopija proteina, što se naziva genska amplifikacija. Neke stanice raka također imaju sposobnost stvaranja vlastitih liganda, stvarajući stanice koje same sebe stimuliraju na umnožavanje.
Prekomjerna ekspresija receptora epidermalnog faktora rasta dovodi do klasičnih karakteristika stanica raka: stanice rastu prebrzo, prečesto se dijele, proizvode vlastitu opskrbu krvlju i nedostaju im normalni signali koji iniciraju prirodnu smrt stanica ili apoptozu. Tumori koji prekomjerno eksprimiraju EGFR imaju tendenciju da budu napredniji i otporniji na kemoterapiju i zračenje u usporedbi s tumorima koji nemaju pretjeranu ekspresiju proteina. Takvi tumori su također povezani sa smanjenim ukupnim preživljavanjem. Receptor je identificiran u karcinomu dojke, debelog crijeva, prostate, jajnika, mokraćnog mjehura i gušterače, kao i raka jednjaka, želuca, glave i vrata te raka pluća nemalih stanica.
Ciljane terapije nastoje poremetiti signalnu kaskadu, sprječavajući EGFR da stimulira rast i proliferaciju stanica. Klase ciljanih terapija uključuju monoklonska antitijela, inhibitore tirozin kinaze i konjugate imunotoksina. Ove terapije su povezane s manje nuspojava od tradicionalnih kemoterapijskih sredstava jer su specifičnije. Manje zdravih stanica je oštećeno tretmanom nego kada se koristi tradicionalna kemoterapija ili zračenje.
Kaskada signalizacije može biti poremećena u nekoliko točaka. Na površini stanice, agensi se mogu prvenstveno vezati na receptorska mjesta, sprječavajući vezivanje liganda. Ciljane terapije također mogu potisnuti receptore i učiniti ih neaktivnim. Unutar stanice, terapije mogu prekinuti kaskadu u bilo kojem trenutku blokiranjem ključnih proteina, čime se sprječava da signal stigne do cilja.