Izraz “recidivizam” općenito se koristi za označavanje ponavljanja ponašanja. Obično se koristi u negativnom kontekstu, za raspravu o društveno neprihvatljivom ili moralno sumnjivom ponašanju koje se ponavlja unatoč kazni ili obuci za obeshrabrivanje takvog ponašanja. Posebno u Sjedinjenim Državama, recidivizam je posebno povezan s kaznenopravnim sustavom.
Izraz dolazi od latinskog korijena re, za “ponoviti” ili “opet” i cadere, “pasti”. Recidivizam se obično smatra nazadovanjem koje preokreće napredak, a ponekad se iz tog razloga naziva i nazadovanjem. Ovaj osjećaj povlačenja obično implicira da je recidivizam negativan, a ne pozitivan, budući da odražava odmak od prihvatljivog ili zdravog ponašanja. Kao rezultat toga, recidivizam se općenito percipira kao nepoželjan.
U kontekstu općeg društva, mnogi ljudi govore o recidivizmu u smislu da se ne pridržavaju programa liječenja od alkohola ili droga. Mnogi od ovih programa imaju visoku stopu recidiva jer su povezani s kemijskim i fizičkim dodacima, što može biti vrlo teško liječiti. Bez svjesnog truda i dobrog programa liječenja, sudionik će se na kraju vratiti u dodatak. Ljudi mogu koristiti taj pojam općenitije da govore i o vraćanju lošim navikama, iako ljudi obično ne primjenjuju pojam na sebe.
U smislu provođenja zakona, recidiv se odnosi na svaki slučaj u kojem kriminalac ponovi kazneno djelo, unatoč tome što je za to kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora. Izraz se može koristiti za blage zločine, poput sitnih krađa, ili one velike, poput zlostavljanja djece ili ubojstva. Mnogi kritičari kaznenih sustava promatraju njihovu stopu recidiva kako bi vidjeli jesu li učinkoviti ili ne. Visoka stopa recidiva sugerira da kazneni sustav možda ne radi svoj posao.
U kaznenom smislu, recidiv je ozbiljan problem. Zločini svih razina štetni su za žrtve i većina bi ih željela izbjeći. Kao rezultat toga, administratori u kaznenom sustavu vole vjerovati da ljudi neće ponoviti zločine nakon što su za njih kažnjeni. Takvo ponavljanje ukazuje na potrebu za novim pristupima kao što su terapija ili programi podrške koji su osmišljeni kako bi spriječili recidivizam. Pogotovo kod maloljetnih prijestupnika postoji i iskrena želja da kriminalac nastavi živjeti bez kriminala, što može biti teško kada je kriminal jedino što je nekome poznato.