Redovnik je čovjek koji je odlučio svoj život posvetiti vjerskoj službi i kontemplaciji. Takvi se ljudi mogu pronaći u kršćanskoj, hinduističkoj, budističkoj i taoističkoj tradiciji, između ostalih, a postoji niz različitih tipova redovnika, u rasponu od braće u aktivnoj službi do anahorita koji se odluče odvojiti od društva kako bi se bavili život asketizma i kontemplacije.
Kako bi postao redovnik, čovjek se općenito mora prvo prijaviti u samostan, gdje će ga štićenici ispitati prije nego što bude primljen na probni način. Ako mu suđenje bude uspješno, bit će primljen kao novak, što znači da će mu se u nekom trenutku ponuditi prilika da položi zavjete. Nakon razdoblja novaka, koje može varirati ovisno o pravilima zajednice, bit će mu ponuđeni zavjeti i biti će u potpunosti prihvaćen u zajednicu.
Redovnici mogu živjeti u raznim zajednicama. Neki samostani su posvećeni aktivnoj službi u okolnom području, a stanovnici rade iu samostanskom području i izvan njega. Drugi su zatvoreniji, njeguju ozbiljnije i fokusiranije okruženje koje je posebno posvećeno vjerskim aktivnostima, a od stanovnika se obično očekuje da rade na samostanskom području kako bi proizvodili hranu, odjeću i druge potrebe. U nekim slučajevima, redovnici se čak mogu zavjetovati na šutnju kako bi povećali kontemplativnu atmosferu.
Mnoge religije također imaju tradiciju koja pustinjake i druge usamljene vjerske askete smatra redovnicima. U većini slučajeva, ljudi odlučuju nastaviti razdoblje pustinjaštva ili izolirati asketizam nakon što su služili u samostanu određeno vremensko razdoblje. Dok živi kao pustinjak, čovjek se oslanja na ljubaznost drugih i vlastite sposobnosti kako bi se izdržavao, a neki odlučuju živjeti u teškim, izoliranim okruženjima kako bi poboljšali iskustvo. U nekim kulturama se kaže da su takva razdoblja vrlo važna za osobni rast i vjerski razvoj.
Vjerski asketi općenito moraju polagati zavjete siromaštva, poslušnosti, rada, služenja i čistoće. Ove zavjete ne treba uzimati olako; izbor za redovništvo treba smatrati trajnim životnim izborom, iako se pojedincima nudi mogućnost da napuste samostan prije nego što polože zavjet. Od onih koji se pridruže obično se očekuje da nemaju nepodmirenih dugova ili obveza i moraju pokazati istinsku predanost redovničkom životu prije nego što budu primljeni u samostan na probnoj osnovi.