Redukcionizam je metoda razumijevanja u znanosti i filozofiji koja uključuje razbijanje složenih sustava na njihove jednostavnije dijelove te promatranje i razumijevanje interakcija tih dijelova. Ovaj stil razmišljanja i razumijevanja može se primijeniti na mnogo različitih stvari, od fizičkih objekata preko teorija do definicija i značenja. Iako ideja redukcionizma postoji još od starih Grka, René Descartes, francuski filozof i znanstvenik iz 17. stoljeća, bio je prvi koji je formalno iznio taj koncept. Izjavio je da je svijet poput stroja sastavljenog od mnogo manjih dijelova i da se može razumjeti rastavljanjem i proučavanjem dijelova prije nego što se nauči kako se svi uklapaju u cjelinu.
Teorijski redukcionizam je jedan od nekoliko različitih oblika Descartesovih metoda mišljenja. U njemu se navodi da su sve teorije u nekom području dio veće teorije sa širim opsegom. U teoriji, ovo podupire ideju postojanja “velike ujedinjene teorije” fizike koja kombinira kvantnu fiziku s drugim promatranim fenomenima.
Drugi oblik je metodološki redukcionizam, koji kaže da je najbolji način za rješavanje problema ili razumijevanje objašnjenja rastaviti ga na najmanje moguće razumljive dijelove. Prema ovom objašnjenju, bolje je promatrati fenomen kao što je taljenje ili sublimacija iz gledišta atomskih interakcija nego iz gledišta jednostavnih kemijskih objašnjenja koja uključuju toplinu i tlak. jednostavno govoreći, ovim gledištem bolje je gledati bilo što iz najnižeg, najjednostavnijeg oblika nego gledati na višoj razini, složenije sustave i objašnjenja.
Konačni tip je ontološki redukcionizam, koji je zbog svoje metafizičke prirode korisniji u filozofiji nego u znanosti. Ova teorija kaže da se sama stvarnost sastoji od konačnog broja različitih vrsta entiteta, objekata ili supstanci. Neki čak idu tako daleko da kažu da se sve što postoji može rastaviti na različite kombinacije iste jedine vrste tvari.
Suprotno redukcionizmu, sustavno razmišljanje je stil mišljenja i zaključivanja koji nastoji razumjeti cijeli sustav ispitivanjem sustava kao cjeline umjesto rastavljanjem i proučavanjem dijelova. Dok neki ljudi više vole koristiti jedan od dva stila razmišljanja uz isključivanje drugog, češće je koristiti stil koji odgovara određenoj situaciji. Jednostavno, neke situacije zahtijevaju sustavno razmišljanje, dok druge zahtijevaju bliži pogled na dijelove sustava koji su prikladniji za redukcionizam.