Refleks trzanja ili Moro refleks je nevoljna i potpuno prirodna reakcija koju beba može imati na pretjeranu stimulaciju. Takva stimulacija može uključivati iznenadne glasne zvukove i osjećaj pada u svemir. Austrijski pedijatar Ernst Moro prvi je prepoznao i dokumentirao ovaj refleks kada je primijetio njegovu čestu pojavu kod beba.
Bebe počinju razvijati refleks strepnje već od devet do 12 tjedana dok su još u maternici. Refleks postaje potpuno zreo po rođenju i ostaje dio njihova sustava sve dok ne navrše oko šest mjeseci. Kod novorođenčadi reakcija na pretjerane zvukove ili buku naziva se akustičnim refleksom strepnje. Na primjer, reska zvonjava telefona ili glasno brujanje usisavača mogu uznemiriti bebe, iznenađujući ih da automatski reagiraju.
Kada se to dogodi, bebe ispruže glavu, ispruže obje ruke u stranu, rašire dlanove i prste i savijaju palčeve. Također mogu izviti leđa i zaplakati od iznenađenja. Njihovi otkucaji srca, krvni tlak i disanje se povećavaju tijekom refleksa. Refleks dolazi do kraja nakon kratkog trenutka. Ruke vraćaju prema prsima, a tijela se izvijaju u opušteni položaj. Može proći nekoliko dodatnih sekundi da se disanje izjednači, a njihov otkucaj srca i krvni tlak vrate u normalu.
Refleks zaprepaštenja ne nastaje nužno samo kao odgovor na vanjsku stimulaciju. Ponekad se bebe trgnu kada dožive duboki osjećaj pada dok još spavaju. Budući da bebe više nisu u zaštitnom okruženju maternice, ovaj osjećaj izaziva osjećaj nesigurnosti i dovodi do refleksa strepnje kod beba. Fizički se čini kao da se pokušavaju uhvatiti za nešto dok “padaju”, iako su im u stvarnosti oči još uvijek zatvorene u dubokom snu. Mogućnost da se probude ovisi o tome koliko je jak njihov refleks bio, ali zaprepaštene bebe često se brzo vraćaju u san.
Roditelji se mogu nepotrebno zabrinuti kada vide da njihova beba prolazi kroz refleks zaprepaštenja. Ova prirodna reakcija zapravo je dokaz akustičkog, fizičkog i neurološkog zdravlja njihovih beba. Ovaj refleks trebao bi se pojaviti na obje strane tijela, pokazujući identične i simetrične reakcije u obje ruke. Nedostatak istog na jednoj strani može ukazivati na ozljedu ramena i ruke ili na ozbiljniji problem živaca u području između donjeg i gornjeg dijela ramena. Niti jedan refleks zaprepaštenja ne bi mogao ukazivati na oštećenje mozga ili leđne moždine.
Refleks trzanja obično nestaje kada bebe napune oko pola godine. Do tada pedijatri obavljaju redovite preglede kako bi osigurali da bebe normalno reagiraju na vanjske stimulacije. Zabrinuti roditelji također mogu pokušati reproducirati sigurno okruženje nalik maternici povijanjem svoje bebe u mekanu dekicu. Na taj način smanjujete osjećaj ranjivosti i nesigurnosti beba, čime se smanjuje njihov refleks na prepad.