Reformirana teologija vuče korijene iz reformacije u 16. stoljeću, kada su se teolozi odvojili od Rimokatoličke crkve u doktrinarnim uvjerenjima. Karakterizira ga ozbiljno proučavanje Svetog pisma, a John Calvin se često smatra jednim od najvažnijih ranih teologa pokreta. Sljedbenici reformirane teologije nastoje razumjeti implikacije Biblije na njihove živote i njihov odnos s Bogom. Reformirani kršćani vjeruju da je Biblija nadahnuta Božja riječ i da je dovoljna za cijeli život. Također vjeruju da je Bog suveren u svemu, uključujući spasenje. Mnoga važna načela i uvjerenja reformirane teologije sadržana su u Westminsterskoj ispovijedi vjere, napisanoj 1646. To je bio glavni oblik teologije koju su prakticirali puritanci.
Doktrine milosti važan su element reformirane teologije. Ponekad se nazivaju kalvinizmom, ovih pet doktrina su potpuna izopačenost, bezuvjetni izbor, ograničeno pomirenje, neodoljiva milost i ustrajnost svetaca. Potpuna izopačenost odnosi se na pad čovječanstva u Edenskom vrtu, dok se bezuvjetni izbor odnosi na Božje spasenje pojedinaca koje On odabere. Pomirenje se odnosi na Isusa Krista koji plaća za grijehe izabranih na raspeću, a doktrina neodoljive milosti smatra da jednom kad Bog promijeni srce osobe, ta osoba nije u stanju odoljeti pozivu Evanđelja. Konačna doktrina uči da nakon što je Bog spasio osobu, Bog toj osobi daje snagu da ustraje u vjeri.
Kršćani koji slijede reformiranu teologiju često pridaju veliku važnost proučavanju Biblije. Vjeruju da Sveto pismo drži autoritativnu Božju riječ i stoga slijede njezine zapovijedi koliko god mogu. Jedno od glavnih područja u kojem su izvorni reformatori raskinuli s Rimokatoličkom crkvom bilo je uvjerenje da kršćanima treba dopustiti da sami čitaju Bibliju. To je dovelo do toga da je Biblija prevedena na druge jezike osim na latinski kako bi obični ljudi mogli imati pristup njoj.
Reformirani kršćani također vjeruju da Bog vlada svime što je stvorio. Ova doktrina se često naziva Božjom suverenošću. Karakterizira ga uvjerenje da Bog ima kontrolu nad događajima i da je aktivan u svijetu i u svakom aspektu života ljudi danas. Reformirana teologija također naglašava potrebu širenja Evanđelja po cijelom svijetu i obavljanja djela službe, kao što je hranjenje gladnih.