Što je regionalni internetski registar?

Regionalni internetski registar je neprofitna organizacija zadužena za dodjelu, upravljanje, održavanje i bilježenje informacija kao što su internetske adrese unutar određenog područja. Svaki regionalni internetski registar nadzire aktivnosti unutar svoje određene međunarodne regije. Zajedno, ovi regionalni internetski registri čine Organizaciju brojnih resursa (NRO).

Svakom uređaju spojenom na Internet dodjeljuje se vlastiti jedinstveni identifikacijski broj koji se naziva adresa internetskog protokola (IP). S brzim rastom interneta 1990-ih postalo je očito da će sustav zahtijevati upravljanje. Opseg potražnje diljem svijeta učinio je jedinstveni centralizirani sustav nepraktičnim, a regionalni registri uspostavljeni su tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih, a peti regionalni internetski registar uspostavljen je 2005. godine.

Od 2010. pet regionalnih internetskih registara djelovalo je neovisno u upravljanju domenama, IP adresama i brojevima autonomnog sustava (AS). Te su organizacije bile Američki registar za internetske brojeve (ARIN), Latinsko-američki i karipski mrežni informacijski centar (LACNIC), Azijsko-pacifički mrežni informacijski centar (APNIC), Reseaux IP Europeens Network Coordination Center (RIPE NCC) i Afrički mrežni informacijski centar ( AfriNIC). Za pitanja globalne politike, oni rade zajedno pod NRO-om.

Kanadom i Sjedinjenim Državama upravlja ARIN. Južna Amerika, Srednja Amerika i Meksiko potpadaju pod LACNIC. Karipske nacije podijeljene su između dva regionalna internetska registra.

RIPE NCC nadzire Europu, Bliski istok i središnju Aziju. APNIC je odgovoran za ostatak Azije, kao i Australiju i pacifički rub. AfriNIC je bio peti regionalni internetski registar koji je dodan i upravlja internetskim informacijama u Africi.

Brojeve za IP adrese u početku generira organizacija pod nazivom Internet Assigned Numbers Authority (IANA). IANA dodjeljuje te brojeve registrima za distribuciju. Svaki regionalni internetski registar zatim dodjeljuje te brojeve prema potrebi krajnjim korisnicima kao što su državna tijela, obrazovne institucije, pružatelji internetskih usluga i privatna poduzeća.
Odluke o politikama koje donosi svaki regionalni internetski registar pomažu u održavanju nesmetanog rada interneta. Kontrolirana registracija sprječava gomilanje i gomilanje konačnog broja dostupnih IP adresa i AS brojeva. Učinkovito usmjeravanje također ovisi o registrima, a bez njihovog održavanja Internet bi postao glomazan i manje stabilan. Rješavanje problema sa sustavom bilo bi iznimno teško bez jedinstvenih identifikacijskih brojeva za praćenje pogrešaka i problema.
Metode postizanja ovih ciljeva razlikuju se među agencijama. Svaki regionalni internetski registar djeluje neovisno i može uzeti u obzir zahtjeve i resurse jedinstvene za tu regiju. Svi registri primjenjuju transparentne politike donošenja odluka i potiču samoregulaciju unutar regije i unutar informacijske industrije.