Dioničarski registar je popis trenutnih ulagača koji posjeduju dionice koje je izdala određena tvrtka. Popis ove vrste obično se stalno ažurira, jer se dionice kupuju i prodaju na tržištu. U registru se vode posebni podaci o svakom ulagaču, uključujući naziv svakog ulagatelja i broj dionica koje trenutno posjeduje. Ovisno o praksi tvrtke i svim zahtjevima postavljenim lokalnim zakonima i propisima, dodatne informacije se također mogu održavati u registru dioničara.
Iako će se opseg informacija unutar registra dioničara donekle razlikovati od zemlje do zemlje, većina će sadržavati trenutne podatke za kontakt o svakom ulagaču. To uključuje puni pravni naziv investitora, fizičku adresu i poštansku adresu. Broj dionica koje svaki ulagač trenutno posjeduje također je dio osnovnog detalja. U nekim slučajevima, zanimanje investitora je upisano u registar, kao i plaćena cijena za svaku od dionica koje trenutno posjeduje svaki investitor. S pojavom internetske komunikacije, nije neobično da podaci u registru dioničara također uključuju informacije poput adrese e-pošte i broja mobitela, iako mnoge tvrtke ovu vrstu podataka smatraju neobaveznim, a ne obveznim.
U mnogim zemljama, neka vrsta regulatorne agencije postavlja osnovne kriterije za informacije sadržane u registru dioničara. Na primjer, Komisija za vrijednosne papire i burzu u Sjedinjenim Državama zahtijeva održavanje određenih podataka u registru za sve dionice kojima se trguje na burzama u toj zemlji. Poduzeća nisu ograničena samo na uključivanje podataka koje zahtijeva regulatorna agencija. To znači da ako agencija ne zahtijeva uključivanje poštanskih adresa dioničara, ali statuti tvrtke zahtijevaju da se te informacije uključe, poštanske adrese će biti uključene zajedno sa svim informacijama potrebnim za usklađivanje sa standardima regulatorne agencije.
Budući da se dionicama trguje svakodnevno, proces ažuriranja registra dioničara može biti zastrašujući zadatak. Zahvaljujući elektroničkoj komunikacijskoj tehnologiji, proces je mnogo jednostavniji nego u prošlim godinama. Iako se ažuriranje u mnogim slučajevima ne događa u stvarnom vremenu, tvrtke obično ažuriraju registre kako bi zabilježile sve kupnje ili prodaje izvršene unutar posljednja dvadeset i četiri sata, iako regulatorne agencije u nekim zemljama mogu zahtijevati da se ažuriranja odvijaju u drugim intervalima, kao što je kao tjedni ili mjesečni.