Regulatorne agencije su organizacije koje su zadužene za proces nadzora procesa i postupaka koji se koriste u funkciji određene industrije. U mnogim slučajevima, regulatorna agencija je odjel ili odjel državnog tijela i usmjerena je na postavljanje i provođenje standarda propisanih zakonom u vezi s trgovinskim pitanjima. Postoje i regulatorna tijela koja se stvaraju i održavaju unutar određenih industrija koje nemaju veze s bilo kojim državnim subjektom, ali služe kao nadzornici neetičkog djelovanja unutar te industrije.
Najčešći model za regulatornu agenciju je kao državna agencija koja je odgovorna za stvaranje pravila i propisa koji su u skladu sa zakonima zemlje i imaju specifičnu primjenu na određenu vrstu djelatnosti. Na primjer, regulatorno tijelo ove vrste može nadzirati ulaganja koja uključuju kupnju i prodaju dionica, obveznica i drugih vrijednosnih papira. U sklopu svojih dužnosti, agencija izrađuje propise koji se primjenjuju i na kupca i na prodavatelja, kao i na svakog agenta ili posrednika koji pomaže u bilo kojoj sigurnosnoj transakciji. U većini zemalja, ova ista agencija imala bi široke ovlasti koje dopuštaju subjektu da istraži bilo koju transakciju ili niz transakcija za koje se čini da krše te propise, a time i zakone zemlje.
Opseg propisa koje je postavila određena regulatorna agencija obično će se primjenjivati na svaki aspekt procesa transakcije, a osmišljeni su tako da štite najbolje interese i kupca i prodavatelja. Zbog toga će ti propisi često biti strukturirani kako bi se osigurala potpuna transparentnost u svakom trenutku. To stvara okruženje u kojem su obje strane u transakciji obvezne u potpunosti otkriti sve informacije koje bi mogle imati utjecaj na tu transakciju.
Osim toga, regulatorna agencija će također definirati kvalifikacije za ulazak u takvu transakciju. To znači da osim ako i kupac i prodavatelj ne ispunjavaju te kvalifikacije, možda neće poslovati zajedno. Ovakvi propisi pomažu u izbjegavanju situacija koje bi u konačnici mogle ugroziti stabilnost određene industrije, odnosno gospodarstvo nacije u cjelini. Na primjer, investitor mora imati pri ruci određenu količinu imovine kako bi sudjelovao u nekim investicijskim prilikama. Istodobno, tvrtke koje izdaju dionice moraju zadovoljiti određene kriterije kako bi izdale do određenog broja dionica.
Regulatorne agencije nisu stvorene samo za praćenje opsega i strukture financijskih transakcija. U mnogim zemljama često postoji regulatorna agencija koja postavlja standarde za čistoću hrane, licenciranje lijekova za upotrebu od strane medicinske struke, pa čak i praćenje poslovanja i utjecaja njihovog poslovanja na okoliš. Nije neuobičajeno da te agencije imaju i ovlasti izricati novčane kazne za kršenje važećih propisa, kao i pokretati pravne radnje kada i prema potrebi.