Rekombinantni antigen je molekula napravljena od više različitih vrsta proteina koja pokreće imunološki odgovor. Ovisno o vrstama proteina sadržanih u antigenu, određeni antigen može stimulirati proizvodnju više vrsta antitijela. Ovaj mehanizam se često koristi u medicini za namjerno poticanje ljudskog tijela na proizvodnju antitijela, kao što su cjepiva. Antigeni u cjepivima izazivaju imunološki odgovor prilagođen njihovoj rekombinantnoj strukturi.
Odgovarajući imunološki odgovori na rekombinantni antigen esencijalni su kada se stimulira dugotrajna otpornost na bolesti. Neki antigeni stimuliraju imunološki sustav dovoljno snažno da jedno izlaganje daje doživotnu zaštitu od njih u budućnosti, dok drugi proizvode blaži odgovor koji se s vremenom smanjuje. Određena cjepiva potrebno je dati samo jednom, budući da je jedno izlaganje antigenu dovoljno da zaštiti osobu za život, dok se druga moraju davati periodično tijekom života pojedinca kako otpor ne bi pao ispod kritične razine i ostavio ga ranjivim. na bolest.
Rekombinantni antigen ne dolazi uvijek iz vanjskog izvora. Ljudsko tijelo može proizvoditi vlastite antigene unutar stanica, kako tijekom normalne tako i tijekom abnormalne funkcije. Stanice tumora raka proizvode antigene koji stimuliraju različite odgovore u ljudskom tijelu osim proizvodnje antitijela, uključujući upalu. Proizvodnja antitijela ne jamči da će tijelo uspostaviti uspješnu obranu od antigena, a iako situacija možda nije uvijek tako strašna kao rak, antibiotici i drugi lijekovi su ponekad potrebni.
Jedan od opakih izvora rekombinantnih antigena u ljudskom tijelu su bakterije otporne na lijekove. Ove bakterije predstavljaju značajan problem jer ljudsko tijelo ili ne može razviti odgovarajuća antitijela protiv antigena koje nose ili ne može proizvesti dovoljno antitijela. Rekombinantni antigen na bakteriji otpornoj na lijekove nastaje kada se više proteina na površini bakterije veže zajedno na način da određeni antibiotici ne mogu uništiti bakteriju. Ova rezistencija omogućuje organizmu da se razmnožava i širi više rekombinantnih antigena oko svog domaćina. Kako se stvara više rekombinantnih antigena, raste šansa za stvaranje otpornog soja bakterija.
Bez rekombinantnih antigena, učinkovite medicinske tretmane moglo bi biti puno teže stvoriti. Nedostatak rekombinantnih antigena također može znatno olakšati borbu protiv bakterija, jer nijedan mikroorganizam nikada ne bi postao otporan na antibiotike. Rekombinantni antigeni mogu promicati i zdravlje i bolest, ovisno o kontekstu, a brojni konteksti u kojima se pojavljuju istovremeno ih čine oruđem i metom moderne medicine.