Što je rekreativna terapija?

Rekreacijska terapija ili terapeutska rekreacija je kada educirani pružatelji usluga koriste rekreacijske aktivnosti kako bi poboljšali ili održali kognitivno, emocionalno, socijalno ili fizičko funkcioniranje pojedinca. Ljudi koji primaju ovu terapiju – koji se ponekad nazivaju pacijentima – često su bolesni, invalidi ili starije osobe. Terapeut pruža prilagođene rekreacijske mogućnosti kako bi pomogao pacijentima da razviju vještine samostalnog života i poboljšaju kvalitetu života. Rekreacijska terapija može pomoći u smanjenju razine stresa i depresije te pridonijeti većoj fizičkoj i emocionalnoj dobrobiti pacijenta. Za neke se čak može koristiti za održavanje ili oporavak osnovnih rasuđivanja ili motoričkih vještina.

Rekreativni terapeut obično će dovršiti evaluaciju svakog pacijenta kako bi odredio područja fokusa. Terapeut može koristiti izravno promatranje pacijenta, procjene, medicinsku dokumentaciju i razgovore s pacijentom i članovima obitelji ili medicinskim osobljem. Nakon završetka evaluacije, terapeut može izraditi individualizirani plan liječenja, uzimajući u obzir pacijentove interese i rješavajući područja u kojima je potrebno poboljšanje.

Rekreacijska terapija može imati mnogo različitih oblika. Terapeutske aktivnosti mogu uključivati ​​sport, zanate, ples, vrijeme provedeno sa životinjama, tehnike smanjenja stresa, glazbu, igre i izlete u zajednicu. Ove aktivnosti mogu pružiti mentalnu i fizičku stimulaciju za pacijente, a neke aktivnosti mogu pomoći pacijentima da razviju specifične vještine. Ponekad se rekreativna terapija koristi kako bi se pomoglo pacijentu da izgradi samopouzdanje, poboljša društvene vještine, pa čak i da se više integrira u svoju zajednicu.

Pacijenti dobivaju rekreativnu terapiju na raznim mjestima i okruženjima. Na primjer, terapeut bi mogao biti zaposlen u ustanovi za potpomognuto stanovanje, a pacijenti bi se mogli uključiti u terapiju unutar ustanove. Škole također mogu zaposliti rekreativne terapeute, često za pružanje usluga odjelu za specijalno obrazovanje. Ponekad je ova terapija dio sveobuhvatnih terapijskih usluga koje se nude u ustanovama za mentalno zdravlje ili centrima za liječenje ovisnosti.

Obično većina početnih pozicija za rekreativnog terapeuta zahtijeva diplomu prvostupnika s glavnim zanimanjem ili koncentracijom na tom području. U Sjedinjenim Državama postoji vijeće koje nudi certifikate za rekreativne terapeute, iako certifikacija nije obvezna. Nekoliko država regulira rekreacijsku terapiju i može zahtijevati licencu za prakticiranje.

Rekreacijska terapija može biti vrijedan dio liječenja za osobe koje su bolesne, starije osobe ili osobe s invaliditetom. Ovaj jedinstveni oblik terapije može djelovati zajedno s drugim tretmanima za povećanje pozitivnih ishoda. Za mnoge pacijente, rekreacijska terapija može pomoći poboljšati funkcionalne sposobnosti, razviti samostalne vještine, poboljšati cjelokupno zdravlje i povećati osnovnu kvalitetu života.